(Illume Ltd., 2010.)

Jeste li se ikada zapitali odakle, zapravo, korijene vuku danas međunarodno priznati bendovi HIM ili The 69 Eyes i gdje je vrelo inspiracije s kojeg se krijepe oni koji danas čine finsku alternativnu ili, pobliže, goth populaciju?

Definirati eksplicitnu goth subkulturu, osobito u vremenu u kojemu još nije nosila naziv koji ju danas karakterizira teško je i upućenijima u začetke helsinške pa tako i finske goth subkulture no dokumentarni film Petea Europe „Helsinki Twilight 1984“ daje detaljni uvid u estetiku pravca koji se bazira na počelima egzistencijalizma, romantizma i neoromantizma. I dok egzistencijalizam u Sartreovim djelima predstavlja nauku koja čini ljudski život mogućim i objavljuje da svaka istina i svaka akcija uključuje sredinu i ljudsku subjektivnost Pete Europa u uvodu svog dokumentarnog djela naglašava da je film koji slijedi „pokušaj da se ljudima dokaže da je život sam po sebi kontinuirani oblik umjetnosti i transformacije, da je konstantno upozorenje. Sve dok pokušavate živjeti u mrtvim, mirnim slikama, u ideologijama koje su zaleđene i ustajale i u stabilnim mislima ubijate život. I ubijate ljude.“

„Helsinki Twilight 1984“ film je koji baca slapove svjetla na vrijeme kada se Helsinki, kao i ostatak zemlje, uljuljao u sivilu socijaldemokratske totalitarističke vlast na čelu sa predsjednikom Kekkonenom u kojoj su bile osjetne političke tenzije između Istoka i Zapada, SSSR-a i SAD-a i zamjetna netolerancija i netrpeljivost različitosti i razilaženja u mišljenjima i stavovima. Ujedno, bilo je to i vrijeme društvene  klasifikacije u kojoj su „šefovi bili šefovi, radnici su bili radnici a farmeri su bili farmeri“. Ljudski se život vrtio oko novca, a banke su upravljale novcem radnika što je nekima omogućavalo lagodan život. Činilo se da nema izlaza, da je svijet zatvor.

No, rane 80.-te godine označile su prekretnicu i Helsinki se transformirao u slobodnu i raznoliku stvarnost sa vrlo dekorativnim našminkanim ženama i muškarcima. Individualnost se javila kao sredstvo izazivanja potisnutih osjećaja, a okosnica nove životne filozofije bila je ‘živjeti kao sjene, ne kao ljudi dok je kreativnost kanal koji održava zdravi razum’. Individualnost poistovjećena sa slobodom opet se naslanja na Sartrea koji o slobodi drugoga kaže: «Hoteći slobodu, mi otkrivamo da ona sasvim zavisi od slobode drugih i da sloboda drugih zavisi od naše», a to načelo upotpunjeno onim Williama Blakea koje kaže: „Ako se vrata percepcije pročiste sve će pred čovjekom biti kakvo jest – beskrajno“ otvara vrata umjetnosti naslonjenoj na futurizam, dadaizam i romantizam i u prvi plan stavlja stil i visoke kulturne vrijednosti, posebice u glazbi i umjetničkom performansu koji se razvija pod utjecajem hladnog i nezavisnog berlinskog vala kojim su zavladali David Bowie („Heroes“, „Low“) te Iggy Pop („The Idiot“). Glasni i politički angažirani punk 1970.-ih sada zamjenjuje glazba čiji elementi postaju presudni u novonastalim ‘dark’ klubovima među kojima prednjači tek otvoreni Batcave u Londonu. Novu subkulturu krasi isticanje individualizma, tolerancije različitosti, snažan naglasak na kreativnost, sklonost prema intelektualizmu te blaga sklonost cinizmu te joj je ideologija bazirana na estetici i pojednostavljeno etici ispred politike. Takav joj je i vizualni prikaz. Individualan i često stereotipiziran kao mračan, ponekad morbidan, erotiziran sa osnovnim smjernicama u crno obojanoj kosi, izražajnom make-upu te crnom laktu za nokte u kombinaciji sa samoironijom koju je društvo teško razumijevalo. No unatoč tomu, ulična umjetnost izražavala se kroz individuu i u Helsinkiju koji je odjednom bio poput Berlina između dva svjetska rata: ispunjen idejama, susretima različitih grupa  ljudi, energije i partija koji su trajali do izlaska sunca, dok je Hladni rat ostajao u pozadini. Početak 1980.-ih bio je početak za novi tip Finaca koji su internacionalni, otvoreni, hrabri i koji su željeli biti viđeni. Apokaliptična atmosfera, kroz punk, dala je trzaj početku razvoja nove vrste mladenačke kulture koja je vođena motom: „Stil je osnovno pravo siromašnih“ zaživjela najprije  na otočiću Klippanu ispred Helsinkija, a zatim u griješnim rock klubovima Einsten A Go-Go i Bela Lugosi gdje je fenomen zaživio punim plućima i gdje su se ljudi koji su pripadali ovoj subkulturi okupljali kako bi se pokazali i istaknuli se. Ta su mjesta omogućila razvoj radikalne kulturne nezavisnosti, prave kulturne renesanse, koja se nije ograničila samo na rock glazbu i odjeću već je uključila i vizualnu umjetnost, kina, kazalište, performanse sa naglaskom, ipak, na cijelu klupsku scenu koja je omogućila okvir za događaje i prezentacije različitih formi kreativnosti no i to da ova nova ulična kultura zauzme svoje mjesto u neazvisnim, malenim, časopisima te radio emisijama i učini crne usnice i neovisni modni stil i stvorenja noći hvaleći androgenu ljepotu naglašenu ekstremnim individualizmom vremena potkrijepljenu psihoanalitičkom literaturom. Duboke, mračne sjene, zloslutna glazba, ‘blijedi dječaci’, vampiri i ostala stvorenja noći predstavnici su novog svijeta – svijeta romantizma, novog goticizma, nove vizije u kojoj obitavaju ultimativno jedinstveni ljudi. To je bio pokret koji je utabao staze međunarodno poznatim finskim goth bendovima poput HIM-a ili The 69 Eyes.

O ovom društvenom fenomenu koji je Finsku zahvatio istovremeno kad i gradove predvodnike subkulture koju danas poznajemo pod nazivnikom gothic, London, Berlin i New York u dokumentarnom filmu ‘Timanttikoirien vuosi 1984 / Helsinki Twilight 1984’ uz redatelja Petea Europu (Pete Hakkarainen) govore i neki od ključnih predstavnika finske scene toga vremena, bendovi Shadowplay, The Pinups, PIM, Jay Havanna te Musta Paarati, Jack Helen Brut te Krister Orre ali i akteri one koja egzistira i danas kao što je Jyrki69, pjevač grupe The 69 Eyes. Stoga, zanima li vas pogled u svijet bogate kulture izgrađene na temeljima dekadentnog Oscara Wildea i njegove Slike Doriana Graya ili ‘Factoryja’ Andyja Warhola svakako pogledajte ovaj dokumentarac jer, kako poručuje autor ovog filma: „kada te zanima umjetnost primjećuješ što se događa oko tebe. Na neki način sve je umjetnost“.

Tekst: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)