Uopće mi se nije dalo ići van dok kiša lijeva kao iz kabla, no, najbolje koncerte u Močvari sam odgledala baš za najgoreg vremena, pa sam zbog toga i sada očekivala isto. Oko 9:00 već se skupila grupica ljudi, veća nego što sam mislila da će biti, ali, sve do jednog, pravi znalci dobre svirke. Prvi najavljeni bend – Crimes of Passion je otkazao nastup zbog prometne nesreće.

Drugi, norveški Thunderbolt, koji smo prošle godine mogli vidjeti kao predgrupu Paulu Di’Annu je izašao oko 9:45 i zasvirao “Call Out the Lions”. Unatoč pjevačevoj prehladi, nošeni atmosferom, zvučali su odlično. Čuli smo još “Bad Boys”, “Fight”, “Special”, “Lidless Eye”, “Crucified” i “Metal Tide”. Iako sami nisu bili zadovoljni svojim nastupom, posjetitelji jesu. Thunderbolt je bio oduševljen hrvatskim fanovima kojima su nakon svirke dobacivali majice. Zamolili su me i da napišem da im zahvaljuju iz sveg srca iako su to tijekom večeri i sami nebrojeno puta rekli.

Nekih pola sata nakon njih Močvarom se prolomio “Painkiller”. Tim “Ripper” Owens je čovjek kojeg smo najviše zapamtili kao vokala Judasa Priesta i Iced Eartha, a u zadnje dvije godine je, osim vlastitog albuma, snimio i Yngwie Malmsteenov album “Perpetual Flame”. Nakon “Painkillera” zapitao je publiku: “What’s my name?”, na što smo svi glasno odgovorili “Ripper”. Nije teško pogoditi što je tada zasvirano. Atmosfera sjajna, Ripper i pratnja odlično raspoloženi, zvuk predobar, a Ripperov vokal uistinu božanstven. Nevjerojatno je kojom lakoćom vlada svojim glasom i kako teške dionice savladava kao od šale. Da je kao čovjek iznimno ugodan i simpatičan, mogla sam se uvjeriti prije koncerta intervjuirajući ga, a publika je to shvatila tijekom nastupa jer je bio prijateljski raspoložen, rukovao se, šalio. Od svih
njegovih izvedbi, najviše me se dojmila “Gates Of Babylon”, cover Rainbowa. Pjevao je još od Judas Priesta (uz “Painkiller” i The Ripper”): “Burn In Hell”, “Running Wild”, “One on One”, “Desert Plains”, te na bisu “Hell Bent For Leather”, “The Hellion / Electric Eye” i “Living After Midnight”. Od Black Sabbatha smo čuli “Children Of The Sea”, od Maidena “The Ides Of March” i “Wrathchild”, a na set listu su se još “smjestile” “Scream Machine” od Beyond Fear-a te njegove “It Is Me” i “Starting Over” s albuma prvijenca “Play my Game”.

Za svega 80 kuna dobili smo nezaboravnu večer uživajući u Ripperovim izvedbama koje se definitivno moraju respektirati. Šteta samo što posjetitelja nije bilo više jer moje se “pravilo” – jaka kiša + Močvara = izvrstan koncert – ponovilo.

Recenzija: Gordana Beraković (goga@venia-mag.net)