THOMAS YOUNGBLOOD (Kamelot): “Glazba me spasila”

THOMAS YOUNGBLOOD (Kamelot): “Glazba me spasila

Za mnoge od nas, glazba je mjesto na kojem se osjećamo sigurnima i zaštićenima. Prošlog sam četvrtka u Budimpešti imala priliku razgovarati s jednim od onih ljudi koji su odgovorni što takva sigurna mjesta, utočišta, postoje – a to je bio Thomas Youngblood koji je prije više od dva desetljeća osnovao Kamelot i posvetio svoj život stvaranju glazbe koja će slušateljima omogućiti da se izgube u audio pejzažima.
Kamelotov je novi, prošle godine objavljeni, album “Haven” još jedan dokaz da ovaj bend očekuje još puno uspješnih izdanja.

Intervju: Martina Šestić | martina@venia-mag.net

9_kamelot_by_martina_sestic

VENIA: Thomas, hvala ti što si prihvatio ovaj intervju.
THOMAS: Nema problema 🙂
VENIA: Kako je bilo sinoć u Bratislavi?
THOMAS: Dobro, jako dobro. Volimo svirati tamo, a uostalom bio je to i prvi koncert ovog posljednjeg europskog dijela turneje “Haven” pa je malo i gorko-sladak osjećaj. Ali bilo je cool i večeras će sigurno biti zabavno.
VENIA: Sjećaš li se svog zadnjeg nastupa u Budimpešti?
THOMAS: Da, svirali smo ovdje prije nekih šest mjeseci, možda više, sa Dream Theaterom. Da, sjećam se… pomalo… 🙂

VENIA: Kao što si rekao, ovo posljednji dio…
THOMAS: Da, što se tiče Europe. U veljači idemo na metal krstarenje 70000 tones of metal. Nakon toga ćemo vjerojatno imati još nekoliko koncerata.
VENIA: Pretpostavljam da ćete se, kad turneja završi, vratiti u studio. Imate li već kakvih ideja za novi album?
THOMAS: Da, idemo natrag u studio. Već smo počeli raditi na nekim novim pjesmama. Imamo oko tri/četiri pjesme i mislim da ćemo sve snimiti sljedećeg ljeta. Nadamo se da će novi album biti objavljen početkom 2018.
VENIA: Hoćete li nastaviti s ovim zvukom kakav imate na Havenu – i eskapističkim konceptima, teškim temama kao što su smrt, život nakon smrti, ljubav uz tu vašu dozu pozitivnosti koja se proteže svim pjesmama? U čemu je tajna, kako to postižete?
THOMAS: U konačnici želim da ljudi kada slušaju Kamelot imaju osjećaj nade, osjećaj da za svaki problem postoji rješenje. U isto se vrijeme bavimo stvarnošću, onime što se ljudima događa… A loše stvari se događaju…
VENIA: Za svoj ste posljednji album čak i odabrali ime Haven – što znači sigurno mjesto, gdje se osjećate dobro.
THOMAS: Da, kad sam bio dijete, imao sam period od tri, četiri godine koji mi je bio jako težak i zato sam se potpuno izgubio u glazbi. U to je vrijeme to bio heavy metal. Slušao sam i druge žanrove… Ali, bez tog bijega, mogao sam krenuti posve drugim putem i drago mi je da nisam.
VENIA: Pa drago mi je da si krenuo kreativnim putem…
THOMAS: I meni! To se tiče i toga da nisam kršio zakone i da sam izbjegao zatvor. Glazba me spasila. I ako barem jedna osoba sluša Kamelot i to joj život učini boljim, za nas je to dobro.
VENIA: Istina. Primjećujem da uvijek imate te prpošne melodije i ritomve bez obzira na to koju temu obrađujete.
THOMAS: Jučer je, na primjer, na koncert došao jedan Poljak s velikim snopom razglednica na kojima su naši fanovi vlastoručno pisali koliko vole bend. Bio mi je to još jedan podsjetnik koliko je zapravo snažan utjecaj glazbe na ljude. Podsjetnik da ustrajemo svim silama u ovome što radimo i da ima ljudi koji sve to slušaju.
VENIA: Istina… Ali sad kad si spomenuo fanove, pročitala sam u jednom intervjuu da volite skrivati stvari za fanove po koncertnim dvoranama.
THOMAS: o, da 🙂 Radimo to! Možda je negjde u WC-u trzalica, majica skrivena negdje kraj pozornice.
VENIA: Jeste li sakrili nešto ovjde u Budimpešti?
THOMAS: Ne smijem reći. Možda. Tko zna? 🙂

VENIA: No, vratimo se bendu. Ima vas iz nekoliko različitih država. Kako to funkcionira kod vas? Veže li vas nešto i izvan svijeta glazbe…?
THOMAS: Naravno, svi smo jako dobri prijatelji. Imamo razne interese – povijest, znanost… Imamo slične poglede na politiku, možemo razgovarati o raznim temama. Mene recimo zanimaju strani jezici, različite kulture…
VENIA: Možeš li reći nešto na mađarskom?
THOMAS: Ne, to je Oliverovo područje. On je napola Mađar. Mene privlače španjolski i njemački. Uz moj interes prema različitim kulturama, ovo je za mene idealan posao.
VENIA: Uspiješ li upoznati lokalce dok si na turneji?
THOMAS: Da! Za par se dana vraćamo u Budimpeštu. Imamo dan i pol slobodnog. Razgledavat ćemo grad i družiti se. U posljednjih se pet godina trudim kad god dođem u novi grad ustati, uzeti taksi skroz do centra, jer sam nekada spavao sve do tonske probe. Sada volim jednostavno upiti atmosferu… Prošetam, vidim kako ljudi žive…
VENIA: Lijepo je što to radiš. A u putovanjima ti pomaže i činjenica što albume snimate na različitim mjestima. Kako to funkcionira?
THOMAS: Naravno! Bubnjeve smo snimili u Tampi, klavijature i gitare u Njemačkoj, mastering je napravljen u Danskoj. Živimo u digitalnom svijetu, sve danas ide preko kompjutera…
VENIA: Zar ti ne nedostaje onaj takozvani organski način stvaranja glazbe? S cijelim bendom u studiju.
THOMAS: Pa i dalje je sve vrlo organsko – sam proces stvaranja pogotovo – započinje nekom idejom, riffom. Nije baš da sve radimo elektronički, ne radimo procesiranu glazbu. Pogotovo kad diskografske kuće smanje budžete i morate paziti da imate top-kvalitetu, ali uz financijski oprez.

17c_kamelot_by_martina_sestic

VENIA: Tijekom godina ste surađivali s brojim glazbenicima iz metal svijeta. Planirate možda ostvariti suradnju s nekima koji nemaju veze s metalom. Ili možda nekima koji nisu toliko poznati?
THOMAS: Sasvim svejedno. Ne moraju biti poznati. Volio bih na primjer raditi s violinisticom Lindsey Stirling, a volio bih na albumu imati i Marion Raven, pjevačicu iz Norveške. Za nju ne zna mnogo ljudi, ali je u Norveškoj iznimno popularna.
Sve obično počinje nekom pjesmom koja nam ostavlja takav dojam da je potreban još netko. Nije da planiram kada se radi o gostima. Kao što si rekla ranije – cijeli je taj proces prirodan, organski.

VENIA: Kako se Tommy uklopio s obzirom da je najmlađi u bendu?
THOMAS: Odličan je. Moramo držati tempo uz njega. Imam i šestgodišnjeg sina s kojim isto tako moram držati korak. Tommy mi je na turneji poput mlađeg brata. Divan je – pozitivna osoba, voli to što radi i ne mogu biti sretniji što sam našto tako talentiranog pjevača koji je uz to jako cool.
VENIA: E, to je jako bitno. Moram reći da je i Kamelot uspješno prošao tu tranziciju s pjevačima bez obzira na to što su svi bili vrlo emotivni kada je Khan izašao iz benda.
THOMAS: Da… Za sve što se u životu dogodi, imam filozofiju da treba samo ići naprijed, ne treba se osvrtati. Više o tome ni ne razmišljamo.
VENIA: I bend je sad još veći nego prije.
THOMAS: Da, raste. Samo u SAD-u nam se udvostručila prodaja. Nemam nikakvih primjedbi.
VENIA: Znači možemo očekivati da će s novim albumom bend još više narasti.
THOMAS: Da, mislim da hoće. Tek su dva albuma prošla. Nije to puno, ali ono što smo s njima napravili je izvrsno. Zato se i veselimo novom izdanju.

VENIA: Što ti najteže pada kao glazbeniku?
THOMAS: Definitivno autobus za turneje. To mi je najgora stvar ikad. Ne mogu normalno spavati. Duge su relacije. Noćas ćemo putovati 12 sati i već me brine sve što se može po putu dogoditi. To je definitivno najgori dio svega. Kad bi postojao način da sjednem na vlak ili da nađem jeftini let od jednog do drugog grada, radije bih tako putovao.

VENIA: Kako vidiš svoj glazbenički napredak u budućnosti ili možda na idućem albumu?
THOMAS: Mislim da će sljedeći album biti raznovrsniji, možda ćemo vratiti neke čudne elemente u pojedine pjesme, dok će druge biti potpuno različite. Da, mislim da će album biti dosta raznolik kako je to uostalom bilo i na početku naše karijere. Pjesme s arapskim temama, irskim…
VENIA: Sviđaju mi se ti vaši arapski glazbeni elementi.
THOMAS: Ni sam ne znam zašto smo počeli gravitirati prema tome. Znam samo da je dosta grupa koje sam kao dijete slušao, imalo te arapske teme. Jedna mi se grupa jako sviđala, mislim da je čak jedan od članova bio Iranac, radili su nekakve zanimljive klasične, new-agerske stvari s bliskoistočnim glazbenim temama.

VENIA: Sjećaš li se svog prvog nastupa?
THOMAS: Hmm… Sjećam se našeg prvog koncerta kad smo nastupili kao Kamelot. To mjesto više ne postoji. Srušili su ga. Bio je to jedan mali bar u gradiću Holiday na Floridi. I nakon toga, kad smo objavili prvi album, krenuli smo na prvu turneju i svirali smo na festivalu Bang Your Head u Njemačkoj. Bio nam je to prvi koncert s punom produkcijom, svjetlima, svime. Baš smo bili nervozni. Sada nikad nismo nervozni.
VENIA: Baš nikad vas ne hvata trema?
THOMAS: Ne. Nikad. Jedino što me brine su tehnički problemi. Ali u globalu nitko od nas nema tremu. Samo smo jako uzbuđeni. Uživamo svirati.
Mislim da si nervozan kad si nepripremljen. Onda ne osjećaš… Nesiguran si… Kao što sam rekao, samo tehnički problemi, oni mogu biti uzrok nervozi…

VENIA: Neki glazbenici kada izlaze na pozornicu ostavljaju sve iza sebe i postaju svoja scenska persona. Imaš li i ti nekakav alterego?
THOMAS: DA… Moraš imati nekakav alterego. Moraš biti izvođač. Možeš i samo stajati i svirati, i to je uredu, ali ako zaista želiš biti pravi izvđač, bez obzira na to jesi li na Broadwayu ili u rock bendu, iz tebe izlazi jedan posve drugi entitet.
VENIA: Tako i ljudima bude lakše povezati s tobom putem glazbe.
THOMAS: Da, to je vjerojatno nešto što dolazi s iskustvom. Kada pogledaš neki mladi bend, možeš vidjeti da su mladi i svježi i da još uvijek uče. Tek s vremenom vidiš osjećaju li se ugodno u onome što rade.

VENIA: Ostavljam te sada da se pripremiš za nastup. Hvala ti još jednom na ovom razgovoru.
THOMAS: Ma nema problema, hvala i tebi!

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok