THERION, LUCIFERIAN LIGHT ORCHESTRA, EGO-FALL, IMPERIAL AGE – Barba Negra, Budimpešta, 22.1.2016.

THERION, LUCIFERIAN LIGHT ORCHESTRA, EGO-FALL, IMPERIAL AGE – Barba Negra, Budimpešta, 22.1.2016.

Već su skoro četiri godine prošle otkad je Therion objavio svoji zadnji studijski album “Les Fleurs Du Mal“. Christopher Johnsson je u međuvremenu pokrenuo jedan posve novi glazbeni projekt – Luciferian Light Orchestra – kojim se glazbeno vratio u okultnu i mističnu atmosferu rocka 70-ih, što je zvuk koji nije mogao do kraja uplesti u svoj primarni i glavni projekt Therion.
Međutim, to nikako ne znači da će Therion prestati s radom, nego već ove godine po povratku s “Best Of” turneje, Christopher priprema konceptualnu metal operu kojom se Therion vraća na metal scenu s novim materijalom i novom promotivnom turnejom.

Osim Christopherovog projekta Luciferian Light Orchestra , na ovoj su im se turneji pridružila još dva benda – moskovski symphonic metalci Imperial Age te Ego Fall, kineski bend izuzetno zanimljivog zvuka i scenskog nastupa.

(c) Martina Sestic, www.venia-mag.net

Koncert otvara Imperial Age svojim setom koji se savršeno uklapa i glazbeno i scenski uz Therion. Kao i headlinere, tako i ovaj bend karakterizira bogatsvo vokalnih dionica koje dijele Alexandra Sidorova u glavnoj ulozi, Aor i Corn u pratnji te basist Dok zadužen za screamove.
Kompleksnom i slojevitom zvuku izuzetne melodioznosti doprinose i dvije klavijature za kojima su Aor i Corn. No ipak, glavni za melodiju je bio gitarist Alexander Strelnikov koji je svojom izvedbom oduševio publiku.
Sopranistica Sidorova jako dobro vlada pozornicom i neprestanom komunikacijom s auditorijem i ostalim članovima benda dokazuje da je itekako spremna za puno veće pozornice i mnogobrojniju publiku.
Osnivač benda i skladatelj Alexandar Aor Osipov u četri je godine od benda Imperial Age napravio jedan od ponajboljih mladih symphonic metal bendova okupivši oko sebe školovane i talentirane glazbenike koji na pozornici daju sve od sebe. Međutim, nadam se da će na budućim izdanjima učiniti odmak od očitih uzora kao što su Therion, Nightwish ili Avantasia.

Sljedeći pozornicu zauzima Ego Fall, kineski bend koji sebe opisuje kao Mongolian Nomadic Metal. Najavljeni kao dašak egzotike u line-upu, svojom su pojavom i meditativnim introm, kojeg je na kineskom čelu odsvirao i otpjevao gitarist Sunbori, pobudili veliki interes publike.

(c) Martina Sestic, www.venia-mag.net

Radi se o najutjecajnijem kineskom metal bendu koji već ima 16 godina dug staž na sceni. Ono što mi se posebno dopada kod ovog benda je što svojom glazbom na jedinstven način progovaraju o mongolskoj povijesti, ali i o svladavanju svakodnevnih prepreka s kojima se susreću. Stilski miješaju nekoliko metal podžanrova – od folka do metalcorea. Pjevač Chao Yu, mi je onako na prvu djelovao kao kineska verzija Tomija Joutsena iz Amorphisa, ali je zato pjevačkim stilom potpuno drugačiji. Kao prateći vokal se priključuje Sunbori sa posebnom tehnikom grlenog pjevanja tipičnog za Mongoliju. Bez ikakvog vidljivog napora na licu otpjevao je toliko mističnih melodija zvučavši pritom kao da nekoliko ljudi pjeva, a ne samo on. Upravo je igra između ova dva vokala – modernog metalkoraškog i drevnog grlenog element koji ovaj bend čini toliko egzotičnim. S jedne strane divlji i energični, a s druge strane meditativni s tonovima koji progovaraju o svijetu, postanku i tajnama svemira.
Dečki su stvarno ostavili srce na pozornici što je publika prepoznala i ostala oduševljena onime što su Ego Fall servirali. A mogu reći da mi je ovo bio prvi put da me skoro pregazio stampedo žena koje su čule da bend stoji kraj štanda s merchom.

(c) Martina Sestic, www.venia-mag.net

Preživjevši stampedo, dočekala sam i Luciferian Light Orchestra, novo glazbeno dijete Christopehra Johnssona. Sve one ideje koje se nisu do kraja uklopile u koncept Theriona, Johnsson je vješto pretočio u svoj projekt. Kada sam prvi put čula za LLO, pomislila sam da se radi o samo još jednom u nizu bendova koji iskorištavaju činjenicu da se Black Sabbath oprašta od scene pa pokušavaju uhvatiti taj nagli val popularnosti okultnog zvuka 70-ih. Međutim, čuvši prvi singl “Church of Carmel” oduševila sam se na prvi ton. Koliko se osjeti ta čista demonska, ritualna energija rocka 70-ih, toliko se osjeti i Christopherov skladateljski potpis uz koketiranje s goth zvukom.
Pjevačica Maria Karhunen svojim glasom savršeno oživljava ta davna rock vremena koja ne prestaju inspirirati i pobuđivati nostalgiju. Baršunast i zavodljiv, istovremeno nevino opak vokal predvodio je ovaj ritual i pripremio atmosferu za headlinere. Pod masakama su na pozornici bili i Therionov gitarist Christian Vidal te basist Nalle Pahlsson kojima skidam kapu na maratonskom svakodnevnom sviranju tijekom cijele ove turneje.

Nije trebalo dugo čekati da se Therion pojavi na pozornici. Publika ih je nestrpljivo dozivala i salve oduševljenja su se mogle čuti već na prvim taktovima pjesme “Ginnungagap”. Od početka je bilo očito da će ovo za Therion biti vrlo uspješna večer uz tako predanu publiku.

(c) Martina Sestic, www.venia-mag.net

Ovom su “Best Of” turnejom okupili svoje najveće hitove i podsjetili svoju publiku i na pjesme sa starijih albuma koje rijetko kad nađu mjesto na setlistama. Tako smo čuli i “Dark Fairy” sa albuma A’arab Zaraq – Lucid Dreaming iz 1997. što me vratilo u djetinjstvo kada sam dane provodila čitajući tadašnji United Forces i naručujući piratske CD-e od nekog studenta, koji je tada živio na Savi. Moja je prva narudžba sadržavala između ostalog i taj Therionov album.
Međutim, kolikogod da sam nekada zaista voljela slušati ovaj bend, moje je zanimanje splasnulo nakon izlaska albuma Gothic Kabballah.
Bez obzira na moja osobna razmišljanja o Therionu, moram napisati da su stvarno izvrsni izvođači što i ne treba čuditi s obzirom na dugu povijest benda. Nisam jedino sigurna u to koliko su nove pjevačice dobar izbor za tip pjesama koje izvode. Chiara Malvestiti, školovana operna pjevačica, svojom bojom glasa ne odgovara u potpunosti atmosferi benda. Iako je maestralno izvela svaku pojedinu pjesmu, nisam osjetila onu iskru kao kad slušam iste stvari u albumskoj verziji.

(c) Martina Sestic, www.venia-mag.net

Linnea Vikström, kćer pjevača Thomasa, gostuje u Therionu od 2010-e i kolikogod mi karakterom ne paše uz Therion, toliko mi je bilo zanimljivo promatrati dinamiku benda u kojem se pojavljuju otac i kćer. Sredinom koncerta se obratila publici, ispričavši kako se svi zabavljaju na turneji pa pomalo sarkastično dodala “pogotovo ja jer sam na turneji s tatom”. Tim je riječima ujedno najavila da će s njim otpjevati duet – “The Siren of the Woods” hita sa albuma Theli iz davne 1996-e.
Kao gošća benda se pojavila i Mari Karhunen otpjevavši “Mon Amour Mon Ami”, obradu francuske pjevačice i glumice Marie Lafôret. Teatralna izvedba koja je uključila i scensko ubojstvo Mari jedan je od vrhunaca ovog koncerta.
Pred sam kraj nastupa nakon što su odsvirali “To Mega Therion”, Johnsson se obratio publici te se zahvalio na tome što je atmosfera od početka do kraja bila na vrhuncu uz posve suvišan i nepotreban komentar kako je bodljikava žica kojom se Mađarska ogradila najbolja stvar koja se dogodila Europi što je među publikom potaknulo još veće oduševljenje. Politička govorancija i kupovanje bodova kod publike bi se sigurno nastavili da mu Thomas nije uzeo mikrofon te nastavio s onime zbog čega su došli, a to je glazba. Za kraj su ostavili “Les Sucettes” obradu France Gall, još jedne francuske pjevačice.

Ne mogu reći da sam do kraja uživala u ovom koncertu. Chiara nije do kraja upila karakter pjesama i to se osjeti, ali opet razumljivo je s obzirom da se kao neslužbeni član pojavila tek prošle godine zamjenivši Isu Garcia Neves. S druge strane, ostatak benda je odradio ovaj koncert kako spada – i Christopher, kojemu nisu trebale političke govorancije, tako i Christian i Nalle na kojima se nije vidjelo ni zrnce umora te Johan Koleberg na bubnjevima. Thomas Vikström suvereno vlada kao frontman benda i spašava svaku pjesmu kada ostatak pjevačkog tima zakaže s interpretacijom.

Therion i njihova mađarska publika su dijelili međusobno zadovoljstvo i teško im je pao rastanak s tako posvećenim fanovima kojima ni skoro dva i pol sata svirke nije bilo dovoljno. Bio je to zaista pravi maratonski koncert na kojem smo čuli samo najbolje stvari iz Therionove skoro pa 30 godina duge karijere.

Setlista:
1. Ginnungap
2. Schwarzalbenheim
3. Nifelheim
4. Vanaheim
5. Melek Taus
6. Beauty in Black
7. Invocaton of Naamah
8. Cults of the Shadow
9. The Siren of the Woods
10. Wine of Aluqah
11. Draconian Trilogy
12. Black Fairy
13. Mon Amour, Mon Ami
14. Kings of Edom
15. The Dreams of Swedenborg
16. Lemuria
17. The Invincible
18. Son of the Steves of Time

BIS

1. The Rise of Sodom and Gomorrha
2. To Mega Therion

BIS 2

1. Les Sucettes

>>>>>>> GALERIJA FOTOGRAFIJA <<<<<<<

Izvještaj i foto: Martina Šestić | martina@venia-mag.net

COPYRIGHT © Sve fotografije u galeriji su zaštićene autorskim pravima. Ne smiju se preuzimati bez dozvole Venia Maga-a ili autora. Fotografije se ne smiju izmjenjivati ninakoji način, kao niti uklanjati ili mijenjati žig sa znakom Venia Maga-a/autora. Ukoliko se otkrije njihovo neovlašteno korištenje, biti će poduzete pravne mjere protiv kršitelja autorskog prava. Molimo sve koji primijete navedene nedozvoljene aktivnosti da obavijeste uredništvo portala Venia Mag. Hvala.

COPYRIGHT © All photographs in this gallery are under the copyright law. They cannot be copied or reproduced without permission given by Venia Mag or the author. It is not allowed to alter the photographs in any way, or removing the watermark sign of Venia Mag/author. Legal action will be taken if discovered any non-permitted usage or photography manipulation. We kindly ask to inform us about such misusage by sending an e-mail to Venia Mag Editor-In-Chief. Thank you.

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok