Datum izlaska: 17. 6. 2011.
Žanr: Melodic death metal
Label: Metal Blade Records
Produkcija: Mark Lewis
Ocjena: 5

The Black Dahlia Murder su jedan od onih bendova mlađe generacije za koje se otpočetka njihove karijere moglo reći da se neće odmah izlizati i da neće nestati sa scene brzinom svjetlosti. Već je njihov debitantski album Unhallowed (2003) dobio vrlo vrijedne kritike i pohvale te privukao veliku bazu vjernih im fanova.  Ovaj ultradinamični kvintet iz Michigana postoji već deset godina i u karijeri imaju već puno turneja iza sebe i prodanih albuma od kojih se Deflorate (2009) smatra njihovim najboljim dosad. Mogu reći sa sigurnošću da su The Black Dahlia Murder svakim albumom sve bolji i bolji. To svakako dokazuje i najnoviji „Ritual“. On je po mom mišljenju njihov najraznovrsniji album dosad. Već prva pjesma „A Shrine To Madness“ da naslutiti da će se raditi istodobno i o dozi groteske i apsurda (ovaj bend je uvijek bio sjajan u stvaranju takve atmosfere) i death metal brutalnosti. Naime, ima cello intro, a nakon toga slijedi karakteristična melodična death metal dominacija povećana dakako intenzitetom vokala frontmena Trevora Strnada i snažnim blast beatovima bubnjara Shannona Lucasa. Sljedeća stvar „Moonlight Equilibrium“ koja je ujedno i prva pjesma za preslušavanje skinuta  s novog albuma sadrži isprekidanije ritmove i jedna je od zasigurno najmelodičnijih na albumu. Zbog raznovrsnosti u ritmu i izvrsne, ali nimalo pretjerane solaže Ryana Knighta dobro je da je uzeta kao prva stvar za predstavljanje novog albuma. Ona je i primjer kako jedan američki bend može izvrsno u svojoj glazbi odraziti utjecaj gothenburške death metal scene, a da opet ostanu svoji. Sljedeća „On Stirring Seas Of Salted Blood“ meni je osobno prava poslastica. Zbog nešto klasičnijeg sporijeg death metal izričaja i vrlo dubokih Trevorovih vokala ona mi je definitivno uz „Carbonized In Cruciform“ najbolja na albumu. Vrlo brutalna, istovremeno ulijevajući strahopoštovanje, daje mi motivaciju da poručim svim fanovima da ovaj bend ne nazivaju metalcore bendom jer oni to definitivno nisu. Bend je sazrio što se vidi u ovoj pjesmi i daleko odmiče od kolega uz koje ih se smješta rame uz rame, vjerojatno samo zato što su se probili u periodu zadnjih deset godina i Amerikanci su. „Conspiring With The Damned“ sadrži vrlo upečatljive terce koje odlično obogaćuju pjesmu, kao i još dosad ne tako naglašeni blast beatovi. „The Window“ je opet posebna na svoj način, istovremeno brzog tempa, a opet vrlo melodična i intervalski raznovrsna. Ono što opet oduševljava su Trevorovi vokali koji još jednom variraju od dubokih growlova, do srednje dubokih pomalo grind vokala pa screamova. Interesantno je kako se svaki solo kod ovog benda izvrsno uklapa u pjesmu. Ističe se virtuoznošću, a opet ne odskače iz pjesme niti se iz nje izdvaja ni trajanjem ni strukturom. Zbilja izvrsno odrađen način dopunjavanja i skladanja, nema što. „Carbonized In Cruciform“ pomalo kontroverznih lyrica (ovisno naravno kako za koga) meni je definitivno favorit. Počinje akustičnim introm, a onda uranjamo u raznovrsnost melodija i nepredvidivih ritmova. Ovo je pjesma u kojoj vrijedi načelo: Melodija u prvom planu, ritam u drugom. To se osjetu u sjajnom nadopunjavanju dvojice gitarista Ryana Knighta i Briana Eschbacha. U sredini pjesme je odlično i neočekivano ubačen akustični dio, a tempo se počinje naglo ubrzavati i opet se prednost daje ritmu. Dakako, opet moram pohvaliti solo koji je strukturno definitivno speed metal. Ma, nemam što više hvaliti kod ove pjesme nego vam propustiti da ju sami doživite i da uživate u tom savršenstvu. Sljedeća „Den Of The Picquerist“ dokazuje kreativnost i na neki način, ali u pozitivnom smislu uvrnuti smisao za humor benda. Deathcore pjesmica od minutu i pol trajanja u kojoj je rečeno sve što treba reći. Bas na početku, naglašen blast beat i glasni Trevorovi screamovi koji se bore za prevlast s hardcore breakdownima zbilja su neočekivani. „Malenchanments Of The Necrosphere“ je stvar koje se ne bi posramili ni neki najdosljedniji pripadnici death metal žanra. Apsolutno vrlo žestoka s dubokim growlom dokazuje apsolutnu odanost benda prema death metalu, a intenzitet i pozitivan dojam još više upotpunjuje solo na kraju iza kojeg se tempo opet ubrzava i Trevorov vokal prelazi u scream. U „The Grave Robber’s Work“ opet u strukturi  vidimo upotrebljenu formulu gothenburške death metal škole, ali opet na Black Dahlia Murder način. Moram priznati da mi niti jedan američki bend nije ovoliko dobro legao barem što se tiče vidljivosti utjecaja gothenburške škole u njihovim stvarima. Zato ova recenzija i obiluje pohvalama jer čim čujete neku pjesmu ovog benda, unatoč utjecajima znate da su to oni. „The Raven“ i „Great Burning Nullifier“  također imaju sličan štih kao i njihova prethodnica, s tim da mi se „Great Burning Nullifier“ više izdvaja zbog klasičnijeg death metal utjecaja. Posljednja „Blood In The Ink“ posebna je zbog klasičnih heavy orijentiranih gitara na početku pa i ponekih gudačkih dijelova ubačenih između ritam gitara u pjesmi. Vrlo progresivna pjesma, mora se priznati i bend kao što je započeo raznovrsno, raznovrsno i završava. Cijeli album rezultat je jedne evolucije benda s velikim potencijalom, čija će se karijera i dalje razvijati, kako je krenulo u pozitivnom smjeru jer će fanovi i dalje, nadam se, nastaviti prepoznavati potencijal i talent benda. Ovaj album preporučam svim ljubiteljima ekstremnog metal žanra i jedva čekam koncert kad ćemo svi moći uživati i u buci i u moshanju, ali istovremeno i u jednom vrlo raznovrsnom glazbenom death metal bogatstvu.

Popis pjesama: 

01. A Shrine To Madness
02. Moonlight Equilibrium
03. On Stirring Seas Of Salted Blood
04. Conspiring With The Damned
05. The Window
06. Carbonized In Cruciform
07. Den Of The Picquerist
08. Malenchanments Of The Necrosphere
09. The Grave Robber’s Work
10. The Raven
11. Great Burning Nullifier
12. Blood In The Ink

Recenzija: Buna Bernarda Juretić