STRATOVARIUS – Eternal

STRATOVARIUS – Eternal

Stratovarius - ETERNAL

Datum izlaska: 11.09.2015.
Izdavačka kuća: earMUSIC
Žanr: Power metal
Ocjena: 4/5

Eternal je 15. (!) studijski album najvećeg finskog power metal benda – Stratovariusa. Ovo je bendu 4. studijski album od odlaska gitarista Time Tolkkija koji je sve do 2008. godine imao glavnu riječ u bendu. Nakon što je otišao, odlučio je dopustiti bendu zadržavanje imena iako se kasnije predomislio i rekao da je to što bend danas radi sramotno. Nimalo se ne slažem s tom tvrdnjom jer Stratovarius izdaje bolje od Tolkkija koji je od 2008. godine osnovao više bendova, a niti jedan od njih nije postigao veći uspjeh. Sve što je Tolkki radio u zadnjih 10 godina (uključujući zadnji album koji je snimio sa Stratovariusom) uopće nije vrijedno spomena. Albumi imaju svojih trenutaka, ali ništa što će dugotrajno zaživjeti.

S druge strane, Stratovarius od odlaska Tolkkija i dolaska novog gitarista Matiasa Kupiainena, bend izdaje sve bolje i bolje albume. Polaris (2009) je bio osvježenje nakon već spomenutog zadnjeg album s Tolkkijem. Nakon toga je izašao Elysium (2011) koji mi je još uvijek najdraži u „Kupianinen eri“. Zatim je došao Nemesis (2013) koji je najžešći album kojega je bend snimio u svojoj dugotrajnoj karijeri. Bend promovira novi album kao mix old schoola i modernog metala s čime se možete ili ne morate slagati, iako album više zvuči kao mješavina zadnja dva albuma. Uzeli su orkestralnost i melodioznost s Elysiuma i pomiješali je žestinom Nemesisa i tako se rodio Eternal (2015).

Iza bubnjeva je još uvijek novi član benda Rolf Pilve kojemu je ovo drugi album s bendom, a bas još od 2005. svira Lauri Porra. Ostatak benda čine veterani koji su u bendu već 20 godina, švedski klavijaturist Jens Johansson koji je od albuma Episode (1996.) u bendu te pjevač Timo Kotipelto koji je u bendu od Fourth Dimensiona (1995.). Bend postoji još od sredine 80-ih, a niti jedan originalan član nije ostao u bendu, pa tako ni sam Tolkki nije bio originalan član iako je bio najduže od svih u bendu. Stratovarius nije jedan od „onih“ bendova (Iced Earth, Annihilator, Running Wild) koji stalno mijenja članove jer „šef“ benda tako želi, već izmijene u bendu očito idu na korist benda. Kada se dogodila prva veća izmjena u bendu sredinom 90-ih (izmjena svih članova osim Tolkkija u periodu od 3 godine), bend se preporodio i počeo nizati vrhunske albume koji se slobodno mogu smatrati „zlatnom erom“ benda. Fourth Dimension (1995.), Episode (1996.), Vision (1997.) i Destiny (1998.). Ako ima onih koji nikada nisu čuli bend, preporuka je početi upravo od tih albuma. Druga veća izmjena dogodila se također u trajanju od otprilike 3 godine (2005.-2008.) kada su u bend došli novi basist i novi gitarist, što je dovelo do renesanse u bendu i nizanju dobrih i odličnih albuma.

Eternal u trajanju od malo više od 54 minute donosi 10 novih pjesama. Iako nema naslovnu pjesmu, u naslovu prve pjesme se nalazi riječ „Eternal“. Otvaranje albuma nije spektakularno kao u protekla dva albuma, ali vrlo dobro služi svrsi. Inače nemam običaj komentiranja klavijatura, ali Johansson stvarno još uvijek ima svježih ideja u glavi što se osjeti kroz cijelu album, a posebice na tri pjesme: Shine In The Dark, Lost Without A Trace i In My Line Of Work. Druga navedena jedna je od boljih pjesama u ovoj najnovijoj fazi benda. Rise About It, treća pjesma na albumu, povratak je na Visions album, ali to je jedina pjesma koja stvarno podsjeća na 90-e. Pjesma Man In The Mirror (pogotovo uvod, odnosno refren) podsjeća me na nešto što je Brainstorm nedavno snimio, pa ako tko ima ideju što je neka mi slobodno kaže. Možda i nije Brainstorm (iako sam uvjeren da je), zvuči kao nešto što sam već čuo. Album ima baladu naravno, a to je Fire In Your Eyes. Sasvim solidna, korektna, ali neće ostaviti traga kao neke njihove prethodne balade. Zadnja pjesma na albumu je The Lost Saga koja traje preko 11 i pol minuta. Nije novina da bend završi album s najdužom pjesmom, ali ova im baš nije najsjajnija. Po meni, dva su problema s ovim albumom. Prvi je nepostojanje “hita”, a drugi taj što je i veliki “epic” na kraju je razočaravajući jer se upravo od njega najviše očekuje. Kada kažem „hit“, mislim na „Stratovarius hit“ koji obično svaki njihov album ima. Npr. Visions ima Black Diamond, Infinite ima Hunting High And Low, Elements Pt. 1 ima Eagleheart, Elysium ima Darkest Hours itd. Dakle, obično im svaki album ima jednu ultra-pamtljivu pjesmu koju idete poslušati kada niste čuli bend godinu, dvije. Ovaj album toga nema, iako je nešto najbliže takvoj pjesmi In My Line Of Work.

Bilo kako bilo, iako nije najpamtljiviji bend albuma niti dotiče izvrsnost prošla dva albuma, ovaj album trebao bi zadovoljiti glad većine svojih fanova. Stratovarius je trenutno na turneji, a mi smo, kao što smo bili i na prošloj turneji, zaobiđeni.

Popis pjesama:
1. My Eternal Dream
2. Shine In The Dark
3. Rise Above It
4. Lost Without A Trace
5. Feeding The Fire
6. In My Line Of Work
7. Man In The Mirror
8. Few Are Those
9. Fire In Your Eyes
10. The Lost Saga

Recenzija: Alen Žižak

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok