W.A.S.P.

– Rez kroz crvena krvna zrnca i ekstremni rock’n’roll –

Nesumnjivo, od ranih 80.-ih godina prošlog stoljeća kada su izrasli iz rane losangeleske metal scene, W.A.S.P. je jedan od najutjecajnijih pojava kako heavy metala tako i američkog vala punokrvnog sleazy rocka i bend koji je svojom pojavom i live nastupima kontroverzu iznio na novu razinu.
A sve je započelo kada je Blackie Lawless, nakon kratkog vremena provedenog u punk bendu Sister u kojem je svirao i Nikki Sixx i koji je prvi L.A. outfit bend koji je prihvatio pentagram kao svoj simbol, te bendovima Killer Chain i New York Dolls, sa gitaristima Chrisom Holmesom i Randyjem Piperom te bubnjarom Tonyjem Richardsom osnovao vlastiti bend i prozvao ga W.A.S.P. aludirajući skraćenicom na We Are Sexual Perverts.
Pa iako su nakon Alicea Coopera koji je požeo uspjeh među pionirima shock rocka američku scenu preplavili rock bendovi sličnog izričaja tražio se onaj jedan drugačiji od drugih koji će, zahvaljujući različitosti, a time ujedno i zanimljivosti, ponosno ponijeti titulu predvodnika “shock rocka 80.-ih”. A samo je nekolicina zaslužila tu titulu – Mötley Crüe, Ratt, Quite Riot i, naravno, W.A.S.P koji je, posebice nakon objavljivanja EP-a “Animal” koji je, zahvaljujući stihovima “I start to howl I’m in heat/ I moan and growl and the hunt drives me crazy / I fuck like a Beast”,  bilo nemoguće ignorirati. Jer, pokazalo se tijekom gotovo tri desetljeća, W.A.S.P. je jedan od onih bendova koji glazbu i životni stil iza nje odnose iza ekstremne jednostavnosti samo zato što to – mogu!
A tomu je, kada je riječ o W.A.S.P.-u, uvelike pridonio i Blackie Lawless koji je svoju prvu gitaru zasvirao sa samo 9 godina. Sa 16 je zasvirao na Istočnoj obali sa Black Rabbit te ubrzo popunio upražnjeno mjesto u legendarnim New York Dolls, nakon što je bend napustio Johnny Thunders. Tada mu je bilo svega 18. Šest mjeseci kasnije Blackie napušta bend i seli na Zapadnu obalu, u grad izgubljenih anđela (Los Angeles op.a.) iz kojega 1982. godine kreće mašina nazvana W.A.S.P. –drugačija od svega viđenoga ranije, originalna u mješavini metal i rock zvuka, kontroverzna u stihovima i pojavi….
A evo nekih od, po mom izboru,  trenutaka njihove dosadašnje karijere:

1) Animal (Fuck Like A Beast) prvi je objavljeni EP te pjesma predvodnica istoimenog albuma iz 1982. godine. Zbog svojih eksplicitnih stihova često prozivana primitivnom i nezaboravnom, “Animal” je odskočna daska shock rocka – istovremeno humoristična i strastvena, sirova i snažna. Slušati uz napomenu: ne prevodite djeci stihove!

2) L.O.V.E. Machine mogla bi se opisati kao čista energija. Njezina su konačna odredišta požuda i zadovoljstvo. A ako se do sada niste pobliže susreli sa W.A.S.P-om svakako obratite pažnju na “First Blood Last Cuts” kompilaciju na kojoj ćete naći i L.O.V.E. Machine te na spot koji u ranom metal stilu donosi svu psihodeliju kojom je prožeta pjesma.

3) Heaven’s Hung In Black, jedna od mojih osobnih svevremenskih W.A.S.P. favorita. Odmak od shock rocka u sferu romanticizma i melankolije i dokaz da i najopakiji momci imaju dušu! “Time? How can you say/ That I’ve no time/ Am I blind? Now you say that/Heaven’s blind, yeah/ Across the bridge of sighs, blind, time, time.” Obavezno poslušati!

4) Forever Free jedna je od onih pjesama zbog kojih se voli W.A.S.P. Njezinu osjećajnost prepoznao je čak i MTV koji ju je, baš kao i bend i  njezin spot, učinio prepoznatljivom. Pogledajte ga, vidjeti ćete u  njemu mnoge kasnije video uratke.

5) Hold On To My Heart je pjesma koja zaista ima kombo! Još jedna balada od benda poznatog po sirovoj snazi koju prenosi na publiku. Svijeće, gitare, nježan vokal i izražajni Blackie….  dokaz da jedan bend istovremeno može biti vulgaran, brutalan, nježan i, prije svega toga, karizmatičan. Pogledajte!

6) The Idol značajna po mnogočemu….. promišljenom prebiranju po gitarskim žicama, besprijekornom Blackieu, tragičarskoj dramatičnosti, odličnom spotu.“If I could only stand and stare in the mirror would I see / One fallen hero with a face like me / And if I scream, could anybody hear me / If I smash the silence, you’ll see what fame has done to me”. Krv i rock’n’roll! Treba li vam nešto više od toga?

7) Never Say Die još jedna u nizu stilski prepoznatljivih W.A.S.P. pjesmi s posebnim naglaskom na Blackiejev glas i psihodelični “never say die, never say die, no, no” refren.

8) Who Slayed Baby Jane  je pjesma koju ćete zasigurno rado zavrtiti na Halloween dok palite svijeću u tek izdubljenoj bundevi.
“Tell me now  who slayed oh my / Little Baby Jane/ Rolling down the stairs/Her Little head has rolled away/Cause it feels so bizarre/ Put it in my hands/ Can Baby Jane come out to play?” – šokantna, bizarna, fenomenalna, na tragu Alfreda Hitchocka!

9) Wild Child je sve ono što rock pjesma treba biti….. pamtljiva, jednostavna, zabavna. Pjesma koja veliča ljubav i njezinu šarm i opasnost.

10) Rock’N’Roll To Death….. raw power! Sam naziv govori dovoljno. Stoga, stavljam točku na i.

Zapravo….bilo bi  nepravedno sa  Rock’N’Roll To Death staviti točku na i, čak i kada se radi o mojim osobnim favoritima proizašlim iz W.A.S.P. radionice.  Stoga ću nastojati vašu pažnju zaokupiti i sa nezaobilaznim opusom benda sažetim u naslove The Real Me, No Way Out Of Here,  Lake Of Fools, Somebody To Love, Killahead, The Horror, My Wicked Heart, Scared To Death…
Pa iako je, kako je sam rekao, Blackie možda u glazbu ušao iz jednog jednostavnog razloga (“to get my dick sucked”) nesumnjivo, i gotovo tri desetljeća od debuta “Animal” vodi bend kroz srž hard rock glazbe dovodeći ga do granice metal sfere i dokazuje da za ostvarenje vizije iza svjetosti mora postojati…. tama!

Tekst: Ivana Sataić