THE HELLACOPTERS – ROCK’N’ROLL IPAK NIJE MRTAV!

The HellacoptersThe Hellacopers, bend koji nas je od 1994. do danas počastio sa sedam studijskih albuma, nekoliko kompilacija, mnoštvom singleova i odsviranih koncerata jedan je od onih punokrvnih rock’n’roll strojeva čiji se uratci uvijek s nestrpljenjem očekuju i čije su turneje neupitno na popisu “must go”. A onda su nas 2007. iznenadili najavom povlačenja sa svjetske rock’n’roll scene. No prije toga, The Hellacopters će odsvirati svoju oproštajnu turneju i fanove diljem svijeta počastiti izdavanjem live albuma koji će istu evidentirati za sva vremena.
Za one koji slučajno nisu upoznati sa The Hellacopters, ovaj energični rock’n’roll bend dolazi iz Švedske i uz The Hives jedan je od najutjecajnijih rock bendova u domovini. Bend je osnovan u Stockholmu 1994. kao “side” projekt Nickea Anderssona danas svima poznatijeg kao Nicke Royale koji je u to vrijeme u fokus stavio svoj death metal bend Entombed i Dregena,  današnjeg gitarista podjednako poznatih Backyard Babies, kojima su se pridružili Kenny Hakannson na basu i Robert Eriksson za bubnjevima. Ime The Hellacopters dolazi sa posljednje Enthombedove američke turneje kada se u novinama pisalo o CIA-inoj akciji helikopterske pratnje polja marihuane koju su Meksikanci nazvali The Hellacopters.
Svoj prvi album “Supershitty to the Max”, kojeg su snimili u samo 26 sati, The Hellacopters su objavili 1996. i popratili turnejom osvojivši ujedno švedski Grammy te podržali Kiss na njihovoj skandinavskoj turneji u lipnju 1997.
Ubrzo nakon toga uslijedio je album “Payin’ the Dues” a Andersson je napustio Entombed kako bi se koncentrirao na The Hellacopters. Ubrzo  nakon velike europske turneje na kojoj su podržali Gluecifer s kojim su izdali i “podijeljeni” album “Respect the Rock” Cregen je napustio bend kako bi se posvetio radu sa svojim starim bendom Backyard Babies. No bend je nastavio bez njega sa gitaristima Chuckom Pounderom i Mattiasom Hellbergom i odsvirao 111 koncerata u četiri različite zemlje uključujući SAD, Kanadu, Novi Zeland i Japan.
Uslijedio je album “Grande Rock” sa Andersom Lidströmom na ritam gitari. Ovaj je album donio ponešto drugačiji, čišći rock zvuk i lansirao bend u sam vrh europskog rocka.
2000. je uslijedio album “High Visibility”, prvi album koji su The Hellacopters snimili sa producentom Chipsom Kiesbyeom dok je 2002. donijela prvu kompilaciju “Cream of the Crap Vol. 1” iza koje je uslijedio album “By the Grace of God” koji je ubrzo u Švedskoj postao jedan od najazapaženijih rock albuma te ostvario zlatnu nakladu a bend je ujedno otvorio koncerte The Rolling Stonesa i ZZ Tooa u Stockholmu i Helsinkiju na turneji koja je obuhvatila 120 datuma.
Prije objavljivanja sljedećeg albuma bend je uzeo pauzu i posvetio se nekim drugim projektima pa je Nicke Royale radio sa The Solution s kojima je objvio album “Communicate!” te snimio back vokale na albumu “Long Gone Before Daylight” planetarno poznatih The Cardigans. U to je vrijeme izašla i druga kompilacija “Cream of the Crap Vol. 2” pa iako se govorilo o trećem i četvrtom nastavku serije čini se da bend ipak nema takvih planova.
Album “Rock & Roll Is Dead” objavljen je 2005. a svojim naslovom jasno izražava bendovo mišljenje o aktualnom stanju u glazbenoj inustriji. Uslijedila je američka turneja, prva u tri godine, te turneja u Švedskoj sa The Hives, Millencollin, Backyard Babies i The Soundtrack of our Lives.
12. listopada 2007., The Hellacopters su najavili svoj konačni razlaz nakon izlaska sedmog studijskog albuma “Head Off”, kolekcije obrada, koju će popratiti posljednja turneja duž Europe i Skandinavije.
The Hellacopters nesumnjivo odlaze sa samog vrha a malo je bendova koji su dovoljno odlučni i hrabri učiniti taj korak. To je samo još jedan dokaz veličine ovog u mnogočemu zanimljivog benda koji nikada i ni u čemu nije pristajao na kompromise. Kako god bilo, The Hellacopters ostavljaju neizbrisiv trag na svjetskoj rock’n’roll sceni i ujedno istu zadužili ne samo na čuvanje nasljeđa nego i napredak i razvoj i ostaju ono što su uvijek i bili – The Hellacopters!

Tekst: Ivana Sataić