PARADISE LOST

Paradise LostBritanski bend Paradise Lost osnovan je u Halifaxu u Engleskoj 1988. godine. Pjevač Nick Holmes, glavni gitarist Gregor Mackintosh, rhythm gitarst Aaron Aedy, bassist Steve Edmonson i bubnjar Matthew Archer snimaju nekoliko demo snimaka, “Drown in Darkness” i “Frozen Illusion”, prije nego potpisuju za “Peaceville Records” koji je objavljuju njihov prvi album “Lost Paradise” početkom 1990. Sljedeći, “Gothic” koji je izašao 1991. bio je preokret za bend, njegova mračna produkcija i orkestralni elementi odvojili su ih od konkurentskih bendova, uslijedila je i europska turneja koja je dramatično povećala bendov fanbase. 1992. godine izlazi album “Shades of God”. 1993. godine izlazi album “Icon” za poznatu metal izdavačku kucu “Music For Nations” na kojim Paradise Lost prelaze na još mračniji i atmosferičniji zvuk a bend je napustio bubnjar Matthew Archer kojeg je zamijenio Lee Morris. Uslijedio je album “Draconian Times” 1995. s kojim Paradise Lost dolaze u sam vrh metal scene nastupajući kao headlineri na najvećim metal festivalima poput “Dynamo”. Dvije godine kasnije izlazi “One Second” koji donosi veliki preobrat jer Paradise Lost s njim uplovljavaju u Gothic vode tako proširujući glazbene vidike i povećavši broj publike, naročito gothske, a u isto vrijeme dobivaju sve pohvale kritike. S singlom i video spotom “Say Just Words” dospjevaju na sve službene top liste. Taj album koji slobodno možemo nazvati remek djelom zadržava specifican Paradise Lost izraz kojem su dodali The Sisters Of Mercy i Depeche Mode zvuk. Promo turneja s kojom su došli i do Ljubljane bila je više nego uspješna tako da je nastup u “Empire-u” u londonskom Shepherd’s Bushu snimljen i objavljen na DVD-u nazvanom “Evolve”. Na DVD-u se nalazi i koncert “Harmony Braks Live At The Longhorn” snimljen 1993. godine u Stuttgartu i svi dotadašnji video spotovi. 1999. Paradise Lost potpisuju ugovor za veću diskografsku kuću EMI i objavljuju album “Host” koji iako je odličan ne prolazi tako dobro kao “One Second” ponajviše zbog svoje mekane produkcije u kojoj se Paradise Lost još više približavaju Depeche Mode zvuku a zbog čega ne prolazi dobro kod dijela metal publike. Sa idućim albumom “Believe In Nothing” (EMI 2001.) se vraćaju starom zvuku i ujedno objedinjuju zvuk prethodna tri albuma te istovremeno ugraduju nove industrial elemente. Sam album producirao je John Fryer koji je producirao i albume Nine Inch Nails, Cradle Of Filth, HIM, Die Krupps i White Zombie. Uslijedila je vrlo uspješna turneja na kojoj su svirali kao posebni gosti velikih The Sisters Of Mercy. 2002. godine bend je objavio album “Symbol Of Life” koji je samo potvrdio da su u Europi, posebice Njemačkoj, Francuskoj i Skandinaviji Paradise Lost prava institucija rock scene. Novi album nazvan jednostavno “Paradise Lost” iz razloga jer je to njihov jubilarni deseti album, nastavlja priču prethodnih s tim da se ponovno primjećuje pogled u prošlost te bi ga mogli opisati kao mix svih dosadašnjih njihovih albuma.

Ivana Sataić & Tomi Phantasma

Listening Session: PARADISE LOST

Köln, 06.12.2004.

Petorica je uvaženih novinara i glazbenih kritičara preslušavalo novi studijski album grupe Paradise Lost u Studiju 301 u Kölnu. Uz kolače i pivo ili kavu okupili su se u studiju u kojemu su nastala poznata imena poput Meat Loaf, Mike Oldfield, Backstreet Boys ili No Angels. Nakon susreta s bendom predvođenog Nickom Holmesom koji je iznenadio podužom kosom započelo je 25-minutno preslušavanje 6 od 12 pjesama koje će krajem veljače biti objavljene na albumu naziva “Paradise Lost”. Nesumnjivo je da će ovaj album donijeti ugodno topao osjećaj koji će proširiti dvije gitare te najljepši metal-udaraljkaški zvuk nakon dugo vremena i impresivno izbalansiran vokal Nicka Holmesa.

Grey
Prvobitno razmatrana kao prvi single (iako je kasnije odluka pala ipak na Forever After), iznenadila je pjesma prvim refrenom u kojem nema naglašenih synthie ili piano dionica, fokusirana je na bubnjeve i bassističke dionice. Nickov vokal balansira između agresivnog i melodičnog pjevanja i gitare stoje u nepobitnom kontrastu prema pop-orijentiranom refrenu kakvi su uglavnom poznati sa zadnjih albuma.

Don’t Belong
Pjesma u kojoj dominira piano, orkestralna i naglašenih synhteva. Suzdržani vokali čine uvod prije nego sve okrene na doom gdje u refrenu dominiraju gitare i grublji vokal.

For All You Leave Behind
Pjesma broj 3 pokazuje jasan, bezbrižan i tvrd piano zvuk izmedu riffova i stabilnog vokala kakav poznajemo sa “Draconian Times”. Definitivno jedna od najžešćih novih pjesama!

Shine
Moderna, s dosta elektronike, izraženih gitara i Nickovog vrlo izbalansiranog vokala. Shine donosi melankoličnu lead gitaru te snažnu i vrlo kompleksnu kompoziciju u kojoj se posebice zapaža genijalno sviranje gitara.

Red Shift
Ova je pjesma elektronički eksperiment i primjer kako se moderne gitare daju uklopiti u drugačije raspoloženje. Red Shift učiniti će Paradise Lost bendom zanimljivim i poklonicima novog zvuka.

Over The Madness
Najbolja od svih koje smo čuli! Pravo čudovište doom ugođaja koji bi se definitivno mogao proglasiti “doom metalom 21. stoljeća”. Gitarističke dionice kojima je savršeno pripojen vokal tvore nenadmašan refren kojeg prati piano koji stilski koketira sa Pink Floyd. I sam bend kaže da im je ovo definitvno najbolja stvar na albumu.


Björn Springorum – Orkus Nr. 02, veljača 2005.