MORTIIS

MortiisMortiis je transforimirao simfoničnu veličinu Klausa Schulzea i veličanstveni ambijantalni doživljaj Briana Enoa u gothic glazbu. Iako stvara neke od najenigmatskijih, najmračnijih i najmističnijih melodija Mortiis, koji dolazi iz sjevernog dijela norveških planinsih šuma, je kao osoba ostao neshvaćen. Zbog svog neobičnog karaktera prekrivenog misterijom i zbog ljudske preograničenosti često je pogrešno prikazan kao “ludi norveški trol” iako se zapravo radi o priznatom umjetniku koji u svom mračnom, surealnom, mističnom, utopijskom stvaralaštvu neprestano evoluira. Mortiis koji se u javnosti uvijek pojavljue sa vilenjackim ušima i lažnim nosom napisao je i knjigu “Secrets Of My Kingdom” koja još nije objavljena.
Svoju je glazbenu karijeru započeo 1991. godine svirajući bass gitaru u Emperoru, bendu iz Telemarka u Norveškoj koji je bez sumnje jedan od najutjecajnijih i najcijenjenijih bendova na black metal sceni.
1993. godine 18 godišnji bassist započeo je svoj solo projekt sa demo albumom “The Songs Of A Long Forgotten Ghost” poznatom i kao “Fodt Til A Hersake (Dark Dungeon, 1993-Earache, 1999)”. Na albumu se nalaze dvije legendarne pjesme nazvane “Part 1” i “Part 2” koje su ekstremni primjeri simfonije, misticizma i doom metala spojenih u kompoziciju u kojoj se osjeti utjecaj Enigme. Prvi dio otvara skladba nalik klasičnoj sonati koja donosi mračne ceremonije sjene i smrti okružene sumornom notom glavne teme. Drugi dio koji započinje sa Beethovenovom devetom simfonijom mnogo je mračniji i donosi mnogo klavijaturističkih dionica odmiući od doom stila koji karakterizira prvi dio.
“Anden Som Gjorde Oppror” (1994.) također sadrži dva dijela, “Reflections Of Horizons Dark” i “Visions Of A Future Centuries Ago” i na njemu je u odnosu na prvi album elektonika okretnija i svijetlija. Album “Crypt Of The Wizard” (1999.) Mortiis nadovezuje na elegantni i neoklasični stil prethodnoga a karijera mu je krenula uzlaznom putanjom nakon albuma “The Stargate” također iz 1999. na kojem predstavlja bajkovite elemente u ‘icy’ elektronici.
Sa “The Smell Of Rain” 2001. godine započeo je Mortiis novu, drugu epohu u glazbenom djelovanju zamijenivši mračne i izgubljene ambijentalne slike sa kratkim i melodičnim, plesnim electro pjesmama koje su zavladale plesnim podijima diljem svijeta. “Everyone Leaves”, “Antimental”, “Spirit In A Vacuum” bliži su synth-popu nego doom ili ambijentalnoj glazbi.
Sa albumom “The Grudge” Mortiis je započeo treću epohu pod prepoznatljivim utjecajem glazbenika poput Nine Inch Nails, Skinny Puppy i Ministry. Na ovom je albumu glazba mnogo žešća i agresivnija i svi koji su očekivali album sa žestokim gitarskim riffovima ili čak simfonicnim aranžmanima našli su se iznenađeni ili čak pomalo razočarani. Jer, “The Grudge” je u svim svojim elementima electro/industrial ‘proizvod’. Promatramo li ovaj album s jedne strane, on je glazba za klubove, no s druge strane susrevši “The Grudge” svjedočimo o umjetniku koji ne mari što drugi govore ali teži otkriti nešto novo u svojoj glazbi.

Tekst: Ivana Sataić