ANDY WARHOL

Andy WarholUz ime Andy Warhola vežu se mnoge grane umjetnosti. Taj slikar, fotograf, filmaš i začetnik ”Pop Art” pokreta, rođen je 1927. godine u Češkoj pod pravim imenom Andrew Warhola. Otac mu je u Sjedinjene Države otputovao 1913. , a majka tek 1921. godine. Warhol je svoje obrazovanje započeo 1936. godine, a sa samo 8. godina doživljava ”slom živaca” od kojeg se oporavlja izrađujući lutke i čitajući stripove, zanimajući se za film i filmske zvijezde te sakupljajući njihove fotografije. U višim razredima osnovne škole, točnije sa 14. godina, shvaća da je umjetnost ono čemu želi posvetiti ostatak svog života stoga, uz opće školovanje, pohađa tečajeve na ” Carnegie Institut Of Tehnology”  u Pittsburghu. Zahvaljujući gorljivoj ambiciji i upornosti, Warhol dospjeva u New York gdje započinje, polako ali sigurno, graditi svoju karijeru. Warhol je, mogli bismo reći, bio sveprisutan. Otvoren za sve aspekte umjetnosti i stvaralaštva nije prezao pred novim, dotad neviđenim načinima izražavanja. Tako, 50-ih godina, nakon privremenog rada kao ilustrator novina (New Yorker, Glamour, Vogue) New York upoznaje sa novom umjetnošću- pop art-om. Ta se umjetnost bavila svakidašnjim motivima koji su dotad bili ignorirani od strane ostalih umjetnika koji su smatrali kako boca Coca Cole, portret Marilyn Monroe ili dolari ne mogu biti  smatrani pravom umjetnošću ili barem biti zanimljiviji nego što već jesu. Tako Warhol uzima limenku Campbell’s juhe te je otiskuje sitotiskom i umnožava u neograničenom broju, portret Marilyn Monroe oslikava u nebrojeno mnogo verzija sa nebrojeno mnogo kombinacija boja, radi slike dolara, električne stolice, tapete sa likom krave, autoportrete na kojima nosi bijele perike ili prerađuje slike mnogih drugih slavnih ličnosti (John Lennon, Liz Taylor itd.). Kako je Warhol smatrao da sve može biti umjetnost te da je ”mnogo lijepo”, a jako mnogo ”jako lijepo”, nije se mogao ograničiti na samo jedan aspekt umjetnosti. 1963. Warhol nabavlja 16 milimetarsku kameru te stvara dotad neviđenu vrstu filmova (Empire State Building, Chelsea Girls, Eat, Sleep itd.) koji su, vođeni njegovom misli da je jako mnogo ”jako lijepo” trajali i po nekoliko sati prikazujući njujoršku underground i avant gard scenu, transvestite, manekenke, ili obične, realne ljude u realnim i svakodnevnim situacijama. Warholovi filmovi nisu bili prikazivani širokim masama, već uskoj grupi ljudi koja se izdvajala iz mase konzervativaca i stereotipa tadašnjeg vremena. 1966. godine se baca i u producentske vode te svijetu otkriva band The Velvet Undeground koji je tematikom svojih pjesama o transvestitima, sado-mazohizmu, ulici, drogi itd. te bučnim, energičnim i ekperimentalnim glazbenim izražajem šokirao tadašnji svijet, a čiji se utjecaj na alternativnu, pop i rock glazbu osjeća još i danas. Iako ”velveti” nikada nisu postigli velik komercijalni uspjeh, prodali mnogo ploča ili se pojavljivali u televizijskim emisijama, uz Warhola su se lagano progurali na njujoršku glazbenu scenu do konačnog raspada 1970. godine. 1968. godine , Valerie Solanis- glumica jednog Warholovog filmskog uratka te članica i suosnivačica organizacije SCUM (Society for Cutting Up Men) ulazi u ”Factory” i izvršava gotovo koban atentat na umjetnika. Kako je Warhol zazirao od bolnica, nikada se u potpunosti nije oporavio što je pridonijelo i razvoju njegove srčane mane za koju nije znao. Warhol je ostajao izvan medija širokog spektra sve do 1982. godine kada je postao autor televizijske emisije ”Andy Warhol’s TV” i ”Andy Warhol’s Fifteen Minutes” 1986. godine za MTV čiji je naziv potekao iz brojnih warholovih izjava tijekom 60-ih i 70-ih godina, pa tako i te da svatko može biti slavan 15 minuta. Warhol nije ostao zapamćen samo po pop artu, fotografiji, filmu ili glazbenom produciranju već po tome što je za svoj rad uzimao banalne i svakidašnje motive te ih uzdizao do granica vrhunske umjetnosti. Iako se, nakon što je preminuo 22. veljače 1987. u New Yorku od dugoročnih posljedica ranjavanja, činilo da će njegov rad biti zaboravljen 1994. se otvara Andy Warhol Museum u Pittsburghu, a njegov rad je danas mnogo popularniji u široj javnosti nego što je bio njegovih najaktivnijih godina prošlog stoljeća.

Tekst: Ivan Grobenski