U SJEĆANJE

– IAN CURTIS –

(15.07.1956. – 18.05.1980.)

Ian CurtisIan Kevin Curtis, legendarni pjevač utjecajne mančesterske post-punk grupe Joy Division, rođenje 15. srpnja 1956., a ubio se 18. svibnja 1980. Postao je poznat po svojoj lirici i upečatljivoj pojavi a bolovao je od epilepsije, što je njegove pokrete katkad činilo naglima i nekontroliranima, pa je i utjecalo na njegovo ponašanje na sceni i karakterističan ples.
Odmalena je volio književnost i pisao poeziju, što se kasnije očitovalo u njegovom pisanju tekstova za Joy Division a možda je najbolji primjer njegovog pjesničkog talenta za bend pomalo netipična, ali predivna bezvremenska pjesma “Love Will Tear Us Apart”, njihova najpoznatija stvar, koja svojedobno nije ni izaša na LP-u.
Ian se oženio s Deborah Woodruff 1975. godine, a 1979. su dobili kćer Natalie. Osim Deborah, još je jedna žena bila značajna u njegovom žvotu, a to je bila belgijska novinarka Annik Honore, koju je upoznao nakon što se bend proslavio i koja mu je postala ljubavnica.
Joy Division je osnovan 1976. i prvo je ime benda bilo Warsaw, no uskoro je promijenjeno zbog sličnosti s imenom jednog drugog benda. U bendu su se, osim Curtisa, našli i Peter Hook, Bernard Sumner i Stephen Morris, koji su nakon njegovog samoubojstva osnovali New Order (dogovor među članovima Joy Divisiona je bio da ako ikoji od njih jednog dana napusti bend, ostali neće nastaviti svirati pod istim imenom).
Joy Division je kao bend postojao do Curtisove smrti i za tih su nekoliko godina snimili dva studijska albuma, od kojih je prvi bio “Unknown Pleasures” izdan 1979. i na kojem se našla jedna od poznatijih pjesama benda, “She’s Lost Control”. Drugi je bio “Closer”, izdan ubrzo nakon Curtisove smrti. Oba su albuma izdana za tada malu i nepoznatu diskografsku kuću Tonyja Wilsona, “Factory”, koja se s njima i proslavila, što će biti duhovito i nevjerojatno zabavno prikazano u filmu “24 Hour Party People” 2002. Navodno je Tony s bendom imao ugovor potpisan krvlju svih uključenih, čime se htjela pokazati povezanost diskografske kuće i njenog benda, umjesto iskorištavalačkog odnosa unutar glazbene industrije koji je ugrozio i ograničio kreativnost mnogih bendova. Koliko je ta priča točna, nije zapravo ni bitno. Bitno je da su se i bend i njihova diskografska kuća, a i lokalna glazbena scena sve više razvijali i da je u tom procesu Joy Division odigrao bitnu ulogu. Kako za lokalnu, tako i za britansku glazbenu scenu, a bez puno pretjerivanja moglo bi se reći i za svjetsku.
Curtisova epilepsija i sve lošiji odnosi sa suprugom Deborah doveli su do depresije s kojom se nije mogao nositi. Brak im je propao, Ian je imao ljubavnicu Annik, za to je vrijeme bend postajao sve popularniji, ali Ian očito nije mogao podnijeti sav taj pritisak. Dan prije polaska na predviđenu američku turneju objesio se u svome stanu. Imao je samo 23 godine, a njegova je mladost u kombinaciji s iznimnim talentom i senzibilnošću napravila od njega jednu od omiljenih ikona rock’n’rolla. Fanovi desetljećima raspravljaju koju je to točno pjesmu Iggyja Popa slušao prije samoubojstva, no na stranu urbane legende i rockerska mitologija, Curtis je bio gotovo inkarnacija modernog romantičarskog progonjenog umjetnika koji je doista živio i izgorio u svojoj umjetnosti. Njegov su lik i djelo ostavili izrazito bitnu ostavštinu za nadolazeće bendove i generacije koje će na njima odrasti  kroz utjecaj na novonastajalu dark scenu (i ne samo Joy Division kao utjecaj navode i U2, RHCP i drugi još aktualni veliki bendovi) bili su prvi bend čiji je zvuk opisan kao “gothic“pa sve do danas u svojevrsnom revivalu melankoličnog melodičnog rocka temeljenog na ugođaju (Interpol, Bloc Party).
Prošle je godine predstavljen i film “Control” redatelja Antona Corbijna u kojem Iana tumači Sam Riley. Film je dobio mnogo pohvalnih kritika i unutar struke i među fanovima benda.
U svakom slučaju, utjecaj Iana Curtisa i Joy Divisiona je velik i vidljiv i danas, što samo potvrđuje odavna jasnu vrijednost benda. Priča o Ianu i njegovom bendu danas pripada povijesti rock’n’rolla, a nažalost, njegova osobna priča jedna je od tragičnijih sudbina koje je ta povijest zabilježila.

Tekst: Sara Profeta