SLAYER – REPENTLESS

SLAYER – REPENTLESS

slayer repentless

Datum izlaska: 11. 9. 2015.
Izdavač: Nuclear Blast
Produkcija: Terry Date
Žanr: Thrash metal
Ocjena: 4/5

Snimanjem i izdavanjem najnovijeg albuma „Repentless”, thrash metal divovi Slayer, postavili su pred sebe nove izazove. Bend je došao do točke u karijeri kada je trebalo nadvladati najveće prepreke. Unatoč svemu što se dogodilo u 2013-oj, iz sjena nedaće s jedne strane, aludiram na smrt ključnog autora na svim dosadašnjim albumima benda, Jeffa Hannemana, i neslaganja s druge, što se odnosi na odlazak bubnjara Davea Lombarda iz benda, izrodio se još jedan uradak Slayera koji je potvrdio reputaciju benda kao jednog od najrespektabilnijih u žanru. Kerry King je glavni skladatelj na ovome albumu, zbog čega će fanovi biti podijeljenih mišljenja o kvaliteti albuma. Ovo izdanje, mnogi će se složiti, možda nije najbolji album u karijeri benda, no ipak je dokaz da se sa svim promjenama moguće suočiti te da je bend i dalje sposoban gurati svoj specifični thrasherski bijesni zvuk.

Jedna od figura scene koja je svakako zaslužna za jačinu zvuka i profesionalnu izvedbu na zavidnoj razini je Gary Holt, gitarist Exodusa regrutiran prije četiri godine kao izvođač uživo, kojeg smo vidjeli sa Slayerom 2012. u dvorištu Jedinstva i 2013. u uzavreloj Tvornici i time se uvjerili da je savršen za intenzitet Slayerove izvedbe. Treba dakako spomenuti i Paula Bostapha koji set bubnjeva nije doveo ovakvim načinom izvedbe, gotovo do raspada, još od doba „God Hates Us All“ albuma. Nesumnjivo tipično Slayer izdanje, prepuno tehničke preciznosti i ljutnje koja isijava iz gitarske i vokalne izvedbe, uvodi fanove u priču s „Delusions of Saviour“. Varljivo polagani instrumental priprema teren za „Repentless“, pjesmu posvećenu neprežaljenom Hannemanu. Cijeli album je u konačnici posveta preminuloj legendi, ali odmah se u jednom od stihova vidi zašto je ovaj album za njega. Naime, sam Kerry King je prilikom snimanja spota za „Repentless“ rekao da stih koji beskompromisno izvikuje Tom Araya „I hate the life, hate the fame, hate the fuckin’ scene“ oslikava Jeffov karakter – čovjek nije volio ponašanje ljudi na sceni, nije želio biti slavan. Nakon „Repentless“ dolazi pjesma s vjerojatno jednom od najpotentnijih izvedbi Paula Bostapha na bubnjevima na ovom albumu, „Take Control“. Od strane Toma Araye pomalo pripovjedačka, no instrumentalno briljantna, s izmjenama sporijih i težih u refrenu, a u ostatku pjesme bržih rifova. „Vices“ otvara s jednim od najboljih i najpamtljivijih uvodnih rifova na albumu. Araya opet pripovijedaStop and think of society’s impotence/And the reason behind its incompetence/Faith in God is the vice, bring on the tyranny/Won’t be long ’til you find the real irony”, dok se meni osobno pažnja sve više usmjerava na instrumentalnu bazu i pred kraj, kratak ali pamtljiv gitarski duet Kinga i Holta. Pjesma završava genijalnim breakom, uz poveću količinu vike „A little violence is the ultimate drug/Let’s get high”.

Pravi i nepokolebljivi Slayer napada nas na „Cast The First Stone“. Meni je ona slika istinskog Slayera na albumu. Najbolja gitarska i bubnjarska izvedba od samoga početka! Povrda da vam s ovim albumom neće biti dosadno. Sigurna sam da će ovoj pjesmi pripasti zasluženo mjesto na budućim setlistama. Nepredvidljivog je početka koji izaziva znatiželju ka daljnjem razvoju, sljedeća „When The Stillness Comes“. Gradeći zlokobnu i prijeteću atmosferu, potvrđuje da su Slayer još uvijek nezaustavljiva mašinerija sposobna proizvesti pregršt hvalevrijednih instrumentalnih ideja. Kao gotovo svaka pjesma koja najprije vabi sjajnim početkom, i daljnjim razvojem izvrsnom izvedbom, pogotovo na bubnjevima, ističe se „Chasing Death“. I Arayini vokali su čvršći i bješnji nego na nekoliko početnih pjesama nakon „Repentless“. Još jedna od najjačih na ovom albumu, kojom nas Slayer bez zadrške podsjećaju da nema lakog izlaza, There is no easy way out” je stih koji će vam u ušima odjekivati satima kasnije. Galopiranja bubnjeva i nezaustavljivih gitarskih rifova i solo upada, nismo pošteđeni ni za vrijeme „Implode“. „Piano Wire“, koju je originalno napisao Hanneman, predočava nam nacističko zlo, vješanje protivnika ideologije niz zgrade, i to žicama iz klavira. Sporijeg tempa, pripovjedačke, no opet opake atmosfere, kao da je kratki predah od prethodnih naleta i narednog udara koji slijedi s „Atrocity Vendor“. Sa Slayerovom izvedbom neki se mlađi kolege jednostavno neće nikada moći mjeriti jer se ovi velikani ne zaustavljaju. Pred vama je jedna od najnapadačkijih stvari na albumu. Taman se naviknete na nju, ne traje niti tri minute, ali ima sve što Slayer glazbeno pruža. Nema mjesta ni vremena za mirovanje, pa Slayer odmah šibaju dalje s „You Against You“ koja je prava thrasherska stvar stare škole. Zaglušujući bubnjevi i solo na gitari njezine su glavne odlike, direktna je, brza i memorabilna. Slayer zaokružuju album s moćnim rifanjem na „Pride In Prejudice“.

Naposljetku, ovaj album će biti zapamćen kao izdanje kojim je Slayer nastavio rad bez jednog od svojih najvažnijih autora glazbe, a uspio je zadržati svoju golemu snagu, drskost i hrabrost u instrumentalnoj izvedbi, na čemu će im fanovi skidati kapu. Jasno da će neki od vas reći „Nedostaje mi Hanneman, osjeća se tu i tu da ga nema…“ Ipak, Slayer su nakon više od tri desetljeća dokazali da se nisu istrošili i da su za sve, samo ne za staro željezo. Još jedna činjenica vezana za ovaj album jest da je izdan na isti datum, 11. rujna, kao i četrnaest godina stari „God Hates Us All“, s kojim su Slayer uzbunili svijet te će se datum izlaska zauvijek povezivati s rušenjem „Blizanaca“ WTC-a. Neki će fanovi vjerojatno bez prethodnog preslušavanja nabaviti album jer vjeruju u vječni Slayer, dok će drugi biti možda više skeptični i tražiti poput igle u plastu sijena manjkavosti albuma. Još ćemo se mi nagledati Slayera uživo. Pamtimo sve, i Arenu i dvorište Jedinstva i Tvornicu, i znamo da nema posustajanja. Kako kaže album, da sažmem na kraju cjelovitu poruku kroz ključne stihove: NEMA KAJANJA, NEMA PREDAJE, NEMA LAKOG IZLAZA!

Popis pjesama:

  1. Delusions Of Saviour
  2. Repentless
  3. Take Control
  4. Vices
  5. Cast The First Stone
  6. When The Stillness Comes
  7. Chasing Death
  8. Implode
  9. Piano Wire
  10. Atrocity Vendor
  11. You Against You
  12. Pride In Prejudice

Recenzija: Buna Bernarda Juretić

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok