SIRENIA – DIM DAYS OF DOLOR

SIRENIA – DIM DAYS OF DOLOR

sireniadimdayscd

Datum izlaska: 11.11.2016.
Izdavač: Napalm Records
Žanr: symphonic metal
Ocjena: 3/5

Norveška gotička jesen započela je najavom novog, osmog po redu, albuma benda Sirenia koji će biti pušten u javnost 11. studenog. Na njemu su ispjevane svjetske patnje i boli pod prikladnim zajedničkim nazivom Dim Days of Dolor.

Mastermind Morten Veland, začetnik Sirenie i njen najveći kritičar, sa, sada već bivšom pjevačicom Ailyn, i ostatkom benda, započeo je rad na novom albumu i komponirao pjesme po njenom sluhu da bi se u rujnu ove godine neočekivano rastali i da bi na mjesto nove pjevačice benda došla Emmanuelle Zoldan. Ta francuska operna pjevačica, mezosopranistica, rad Sirenie prati od njenog početka. Svoj je doprinos do sad uglavnom davala kao back vokal i dio Sirenijinog zbora, sve dok na kraju ove godine nije zasluženo stala uz bok Mortenu, Jonathanu Perezu na bubnjevima i Eriku Soltvendtu na gitari.

S novim albumom i novom pjevačicom, Morten nije donio ništa novo, ni neuobičajeno za Sireniu što se tiče lirskog izražavanja, no u muzicioniranju i s novim vokalom je nadišao granice koje je sam postavio u prošlom albumu i karijeri s Ailyn. Više simfonijskog muzicioniranja s bogatijim orkestralnim dionicama i atmosferičnim klavijaturama te dinamičnijim zborskim pjevanjem upotpunio je zvuk Sirenie i pružio pravu podršku i mogućnost za uzlet Emmanuellinim glasnicama.

Kao što je već rečeno, pjesme su najprije bile pripremane i kompozirane za Ailyn, al u skladu s okolnostima, na kraju su  prilagođavane prema Emmanuellinom načinu izvedbe određenih dionica te njenim vokalnim sposobnostima.

Na albumu se nalazi 11 pjesama izvedene u nešto manje od sat vremena.

  1. Goddess of the Sea
  2. Dim Days of Dolor
  3. The 12th Hour
  4. Treasure n’ Treason
  5. Cloud Nine
  6. Veil of Winter
  7. Ashes to Ashes
  8. Elusive Sun
  9. Playing with Fire
  10. Fifth Column
  11. Aeon’s Embrace

Godess of the Sea počinje zborskim pjevanjem i kroz cijelo trajanje je The Sirenian Choir u najvećoj mjeri zastupljen kao motiv, a u obliku muških glasovnih intervala koji prate Emmanuelle kroz njeno opjevavanje. Dim Days of Dolor je klasična simfonijska pjesma, pitke melodije i bez previše testiranja i rizika, ispunjena gitarističkim linijama koje prate boju Emmanuellinog glasa i sve je lagano, slobodno, tečno. Nakon nje dolazi nešto eksperimentalnija The 12th Hour koja počinje s melodijama s elektronskih klavijatura uz koje se paralelno čuju krici i prekrasno prebiranje visinama Emmanuellinog glasa u kontrastu s Mortenovim gunđanjem. Takva je cijela pjesma, s više ritmičnih promjena i disonantnih intervala. U istom tonu nastavlja i Cloud Nine iako ovdje s odlučnim i direktnijim glasom. Na Veil of Winter dominira Morten, a na Ashes to Ashes, koja je vrlo ziheraška, ali pjevna, najviše se može primijetiti u kojoj mjeri je Emmanuelle morala prilagoditi svoje pjevanje pjesmi koja je krojena za nekog drugog. Elusive Sun i Playing with Fire najviše odišu melankolijom i nježnošću u tekstu iako istovremeno pokušavaju biti napete i agresivne. Fifth Column je biser za kraj koji obuhvaća sve ono dobro što album nudi, od punog zvuka, dinamike, divnih prijelaza povezanih s pitkim pjevanjem i gitarističkim dionicama. Album Završava s Aeons’ Embrace gdje uz dominantnu pratnju klavira Emma najavljuje kraj priče o danima patnje i boli (engl. dolor).

Pjesme koje nekako zaokružuju i objedinjuju priču nove Sirenie su The 12th Hour, za koju je izašao i spot s riječima pjesme, naslovni singl Dim Days of Dolor te Fifth Column.

https://www.youtube.com/watch?v=323wCp6ZTaE

Zaključno, Dim Days od Dolor je dobar album, ali nedostaje mu virtuoznosti na klavijaturama i malo više igranja s Emanuellinim glasom. Pokazala je da ima zreliji glas i puno bolju izvedbu zahtjevnijih dionica od Ailyn, te njeno pjevanje s puno ukrasa u svakoj pjesmi, a u pratnji zborskih glasova doprinosi dramatičnosti i mističnosti cjelokupnog aranžmana. Također, čini se da su pjesme rađene s neobjašnjivim oprezom, a moglo se više riskirati i razigrati se. Ostali su u nekoj nedorečenoj sredini, jer niti je Morten dao svoj doprinos uz premalu upotrebu muškog vokala, kako clean, tako i growl, niti su iskoristili potencijal koji im Emmanuelle nudi. Moglo bi im se progledati kroz prste jer su skladali pjesme s vizijom drugačijeg glasa, i mogli bismo reći da „su se dobro snašli“, no za ukupnu (pr)ocjenu valja nam pričekati sljedeći album.

Recenzija: Kaja Žulić

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok