SIRENIA – DIM DAYS OF DOLOR
SIRENIA – DIM DAYS OF DOLOR
Datum izlaska: 11.11.2016.
Izdavač: Napalm Records
Žanr: symphonic metal
Ocjena: 3/5
Norveška gotička jesen započela je najavom novog, osmog po redu, albuma benda Sirenia koji će biti pušten u javnost 11. studenog. Na njemu su ispjevane svjetske patnje i boli pod prikladnim zajedničkim nazivom Dim Days of Dolor.
Mastermind Morten Veland, začetnik Sirenie i njen najveći kritičar, sa, sada već bivšom pjevačicom Ailyn, i ostatkom benda, započeo je rad na novom albumu i komponirao pjesme po njenom sluhu da bi se u rujnu ove godine neočekivano rastali i da bi na mjesto nove pjevačice benda došla Emmanuelle Zoldan. Ta francuska operna pjevačica, mezosopranistica, rad Sirenie prati od njenog početka. Svoj je doprinos do sad uglavnom davala kao back vokal i dio Sirenijinog zbora, sve dok na kraju ove godine nije zasluženo stala uz bok Mortenu, Jonathanu Perezu na bubnjevima i Eriku Soltvendtu na gitari.
S novim albumom i novom pjevačicom, Morten nije donio ništa novo, ni neuobičajeno za Sireniu što se tiče lirskog izražavanja, no u muzicioniranju i s novim vokalom je nadišao granice koje je sam postavio u prošlom albumu i karijeri s Ailyn. Više simfonijskog muzicioniranja s bogatijim orkestralnim dionicama i atmosferičnim klavijaturama te dinamičnijim zborskim pjevanjem upotpunio je zvuk Sirenie i pružio pravu podršku i mogućnost za uzlet Emmanuellinim glasnicama.
Kao što je već rečeno, pjesme su najprije bile pripremane i kompozirane za Ailyn, al u skladu s okolnostima, na kraju su prilagođavane prema Emmanuellinom načinu izvedbe određenih dionica te njenim vokalnim sposobnostima.
Na albumu se nalazi 11 pjesama izvedene u nešto manje od sat vremena.
- Goddess of the Sea
- Dim Days of Dolor
- The 12th Hour
- Treasure n’ Treason
- Cloud Nine
- Veil of Winter
- Ashes to Ashes
- Elusive Sun
- Playing with Fire
- Fifth Column
- Aeon’s Embrace
Godess of the Sea počinje zborskim pjevanjem i kroz cijelo trajanje je The Sirenian Choir u najvećoj mjeri zastupljen kao motiv, a u obliku muških glasovnih intervala koji prate Emmanuelle kroz njeno opjevavanje. Dim Days of Dolor je klasična simfonijska pjesma, pitke melodije i bez previše testiranja i rizika, ispunjena gitarističkim linijama koje prate boju Emmanuellinog glasa i sve je lagano, slobodno, tečno. Nakon nje dolazi nešto eksperimentalnija The 12th Hour koja počinje s melodijama s elektronskih klavijatura uz koje se paralelno čuju krici i prekrasno prebiranje visinama Emmanuellinog glasa u kontrastu s Mortenovim gunđanjem. Takva je cijela pjesma, s više ritmičnih promjena i disonantnih intervala. U istom tonu nastavlja i Cloud Nine iako ovdje s odlučnim i direktnijim glasom. Na Veil of Winter dominira Morten, a na Ashes to Ashes, koja je vrlo ziheraška, ali pjevna, najviše se može primijetiti u kojoj mjeri je Emmanuelle morala prilagoditi svoje pjevanje pjesmi koja je krojena za nekog drugog. Elusive Sun i Playing with Fire najviše odišu melankolijom i nježnošću u tekstu iako istovremeno pokušavaju biti napete i agresivne. Fifth Column je biser za kraj koji obuhvaća sve ono dobro što album nudi, od punog zvuka, dinamike, divnih prijelaza povezanih s pitkim pjevanjem i gitarističkim dionicama. Album Završava s Aeons’ Embrace gdje uz dominantnu pratnju klavira Emma najavljuje kraj priče o danima patnje i boli (engl. dolor).
Pjesme koje nekako zaokružuju i objedinjuju priču nove Sirenie su The 12th Hour, za koju je izašao i spot s riječima pjesme, naslovni singl Dim Days of Dolor te Fifth Column.
https://www.youtube.com/watch?v=323wCp6ZTaE
Zaključno, Dim Days od Dolor je dobar album, ali nedostaje mu virtuoznosti na klavijaturama i malo više igranja s Emanuellinim glasom. Pokazala je da ima zreliji glas i puno bolju izvedbu zahtjevnijih dionica od Ailyn, te njeno pjevanje s puno ukrasa u svakoj pjesmi, a u pratnji zborskih glasova doprinosi dramatičnosti i mističnosti cjelokupnog aranžmana. Također, čini se da su pjesme rađene s neobjašnjivim oprezom, a moglo se više riskirati i razigrati se. Ostali su u nekoj nedorečenoj sredini, jer niti je Morten dao svoj doprinos uz premalu upotrebu muškog vokala, kako clean, tako i growl, niti su iskoristili potencijal koji im Emmanuelle nudi. Moglo bi im se progledati kroz prste jer su skladali pjesme s vizijom drugačijeg glasa, i mogli bismo reći da „su se dobro snašli“, no za ukupnu (pr)ocjenu valja nam pričekati sljedeći album.
Recenzija: Kaja Žulić
