Loading...

Siječanj 2011. – INKUBUS SUKKUBUS – THE DARK GODDESS

85/100

Kultni britanski gothic/pagan rock bend, Inkubus Sukkubus, dvije godine nakon albuma “Viva la Muerte” koji je unutar granica lijepe naše ostao relativno nezapažen prestavlja svoj novi studijski uradak naziva “The Dark Goddes”. I kako to i priliči bendu koji u svom opusu još od 1989. godine naovamo veliča okultna i nadnaravna stvorenja i događaje, svoj su 13. album objavili tjedan dana nakon Samhaina na najvećem svjetskom okupljanju vještica, ‘Witchfest International’, koji se održava u Croydonu u Velikoj Britaniji.
„The Darkest Goddes“ album je kakav su štovatelji Inkubus Sukkubusa, znanog po svojim impresivno dubokim, a opet jednostavnim glazbenim rješenjima, očekivali. Ništa više ili manje od toga. Srećom, iako odavno kultni i poznati u goth/pagan svijetu, Inkubus Sukkubus nisu se iskristalizirali u predvodnike spomenutih pravaca pa je njihova glazba još uvijek čista i izvan kontrole izdavačkih kuća i iz svake pjesme izvire veća i zrelija umješnost i harmonija nego kod nekih razvikanijih imena. Okosnicu albuma čini zavodljivo ugodni glas Candie McKormack koju prate harmonični, razgranati i pozadinski duboka instrumentalna ostvarenja Tonyja McKormacka i Boba Gardenera. Tematski, album se nadovezuje na vrelo inspiracije kojim se bend crpi već dva desetljeća i pjesme se redom nose sa snažnim, univerzalnim temama ljubavi, seksa i smrti. Pjesmama koje aranžmanski i stilski nimalo ne odskaču jedna od druge (što je jedina negativna crta albuma) dominiraju ‘Lose Yourself At The Nympheaum’ u kojoj Candia unatoč naglašeno primarnoj ulozi svog koloričnog glasa u prvi plan pušta i dinamični refrenski aranžman te duboke muške pozadinske glasove koji albumu donose nepobitno potreban tračak dramatičnosti te „Kissed by Eros“ koja na površinu izvlači mit o Psyche i Erosu koji predstavlja vječnu tematiku prisutnu  u ciklusu ljubavi, od prvotne zanesenosti i opojne zaljubljenosti do trena kada ljubav zauvijek umire. Impresivne su također i „One Of The Dead“ koju krasi čisti Candiji glas u impresivnom i čvrstom izgovaranju riječi refrena „She’s one of the dead now…“ te „Hammer of the Witches“ koja tematiku Inkubus Sukkubusa vraća u doba inkvizicije. Album zatvara „Karnayna“ koja nježnim i gotovo akustičnim aranžmanom odiše proljećem, mladošću i snovima dok raspoloženje kulminira u zborskom refrenu koji se impresivno stapa sa snagom Candijinog glasa.
Inkubus Sukkubus uspjeli su i na svom trinaestom albumu očuvati posebnost i iskrenost svoje glazbe. I to je, možda, njegova najveća vrijednost. „The Dark Goddess“ slojevit je toliko da se nadmeće sam sa sobom, a pjesme svakim novim slušanjem dobivaju nova značenja i tumačenja i dok jednom govore o ljubavi, drugi dan govore o njezinu kraju. I, nema nikakve dvojbe, svaka od 10 pjesama na albumu čini element koji je, doduše, moguće odvojiti od cjeline ali ne i tako da se ne oskvrne njegova individualnost. No ipak, malo raznovrsnosti u aranžmanima i glasovnoj ekspresiji onemogućilo bi upadanje u ponavljanje i na trenutke možda čak i osjećaj dosade, a Inkubus Sukkubus zacijelo svrstalo u predvodnike pravca gothic/pagan rocka. Nadam se tomu na nekom od sljedećih studijskih uradaka samozatajnih no utjecajnih Britanca.

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *