Intervju: Ivana Sataić
Foto: www.rubikon-band.com

„Rubikon je novo autorsko ime na našoj glazbenoj sceni s prvim albumom „Savjest“ u džepu (Aquarius Records)  i prvim istoimenim singlom i spotom, koji su međutim samo polovično došli do publike jer bend ima vrlo konkretne zapreke na svom normalnom putu: nekoliko ga je naših najvećih radio stanica kao i naša dalekovidnica otvoreno odbila puštati u svojim programima radi evidentnog oborušavanja na današnju društveno-političku situaciju u zemlji. Ovo prvi bend nakon podužeg vremena koji ima što za reći, a spaja utjecaje novog vala i hard rocka 70-tih, dok novije pjesme  (nekolicinu kojih smo već imali priliku čuti) definitvno „ubacuju“ u kombinaciju i moderan rock zvuk i produkciju. Rubikon će zasigurno prikupiti mnoštvo novih fanova u budućnosti a uskoro nastupaju u Hard Placeu 4.11. i u Routu 66 16.11. u Zagrebu, pa možete i sami provjeriti o čemu se tu radi i uživo. O svemu što ih trenutno prati u karijeri ispričali su nam u punom sastavu: Crni (vokal/tekstopisac), Man (ritam gitara), Andi (bas), Lav (bubanj) i Vaha (lead gitara). http://www.rubikon-band.com/

 

 

 

VENIA: U lipnju ste izdali prvi album “Savjest”  –  kakve ste recenzije dobili od medija, kako vas je primila javnost?
ANDI: Publika nas je odlično prihvatila. Znao sam da će se mnogima svidjeti laganiji dio našeg repertoara, ali kada vidite ženu u ozbiljnim godinama kako oduševljeno reagira na žestoke stvari poput ‘Savjesti’, onda je to prava stvar. Što se kritičara tiče, reakcije su uglavnom vrlo dobre, ali ima i totalno oprečnih. Međutim, doživjeli su to i veliki svjetski bendovi od strane naših kritičara, pa sam se naviknuo na to.
LAV: Bilo je i negativnih recenzija, ali to ne mijenja naše stavove jer publika pozitivno regira na naše nastupe.

 

VENIA: Imate li problema u napredovanju karijere radi svojih “nezgodnih” tekstova?
CRNI: Naravno, ali to nas neće obeshrabriti na našem putu. Što nas više guraju od scene to mi više upiremo a cijelokupnu priču doživljavamo i kao vlastitu misiju. To ne znači da ćemo se odreći pjesama ljubavne ili urbane tematike jer i to je sfera našeg djelovanja. Sve ono što mi svakodnevno dotičemo i što svakodnevno dotiče nas.
VAHA: Na žalost bilo je više situacija gdje su tekstovi predstavljali prepreku kod npr. puštanja pjesama na radiju…

 

VENIA: Prvi singl/videospot “Savjest” je odličan, ali ga ne vidimo mnogo na televizijama. Zašto?
CRNI: Kao što rekoh, ljudi koji odlučuju što će puštati u njihovim emisijama očito ne odlučuju sami, već rade prema određenim direktivama vladajuće nomenklature. Mislim da nam je svima jasno kako se mediji kontroliraju. Za takve spodobe Rubikon je opasan i nepoželjan bend ma šta god ti sad mislila o tome. Urednici se ne žele zamjeriti i riskirati gubitak radnog mjesta a time i vlastitu egzistenciju. Uostalom, takve smo odgovore od nekih urednika već i dobili. Odavno je obznanjeno da je hrvatska kao država stvarana prije svega za dvjestotinjak privilegiranih obitelji, a takvima je u interesu da ih se javno ne proziva. Ono u što sam siguran je da se prije ili kasnije svatko od nas mora suočiti sa vlastitom savješću. Rubikonu je savjest čista.

 

VENIA: Kako je nastao videospot za “Savjest”?
LAV: Nastao je dogovorom cijelog benda. Htjeli smo da spot izgleda što orginalnije i autentičnije.
CRNI: Nakon što smo potpisali ugovor sa Aquarius Recordsom tražili su nas da snimimo spot za prvi album i da to svakako bude na temu pjesme ‘Savjest’. Ponijeli su se gentlmenski i oslobodili nam sredstva za snimanje spota iako to nije uobičajeno dati nepoznatom bendu. Osjetili smo se dodatno stimulirani da odradimo stvar na najbolji način. Kako su sredstva ipak bila limitirana odlučio sam napraviti sam sinopsis za spot i time uštedjeti dio sredstava. Prilikom snimanja imao sam veliku pomoć od snimatelja Daria Haceka koji je doprinio cjelokupnom dojmu u finalizaciji spota. Angažirali smo anonimne glumce koji su posao odradili toliko dobro da im mogu zavidjeti neke naše filmske ‘zvijezde’. I zato koristim ovu priliku da im zahvalim još jednom na uloženom trudu, a također i sponzorima bez čije pomoći ne bi bilo moguće realizirati takav spot.

 

VENIA: Dok vam je CD još bio u tisku – kakva su vam bila očekivanja i od albuma i nastupa?
ANDI: Uglavnom manja od onoga što smo doživjeli svirajući pred publikom diljem Hrvatske i zbog toga sam zaista sretan. Jedino sam se nadao da će se album malo bolje prodavati, ali to je stvar Interneta i s time se moramo pomiriti.
CRNI: Pretpostavljam da svatko tko vjeruje u sebe i svoj rad jednostavno mora imati pozitivna očekivanja.  Mi smo bili svjesni da postoji velika praznina na domaćoj sceni u segmentu glazbe koji stvaramo. Također smo pretpostavljali da je to dvosjekli mač za nas, jer se na glazbenom tržištu u Hrvata zadnjih petnaestak godina zaista veoma loše radilo. Degradirana je scena na koju smo nekada bili silno ponosni. Znači da mi sada moramo probiti led i uvjeriti publiku da stvaramo nešto kvalitetno i vrijedno njihove pažnje. Želim vjerovati da će se u skorije vrijeme pojaviti još kvalitetnih autorskih bendova i vratiti domaću rock scenu u punom sjaju. Naravno da tu važnu ulogu odigravaju mediji a bojim se da je za sada veliki dio njih u krivim rukama. Volio bih da griješim. Neka mi zamjeri tko mora ali ne mogu se pomiriti sa činjenicom da u Zagrebu gdje sam rođen ili Samoboru gdje živim caruje turbo folk. Za mene je to isto toliko neprirodno kao da vidim kita kako pliva jarunskim jezerom.
LAV: Meni baš i nisu bila prevelika očekivanja. Osobno sve nekako skromno gledam na to jer ne želim očekivati previše pa malo dobiti. Mogu slobodno reći da se sve odvija kako treba…:)

 

 

 

VENIA: Možda je ljudima dosta loših vijesti i loših tema – možda žele nešto suprotno? Veselo, zabavno i neopterećujuće da ih odmakne od stvarnosti?
ANDI: Možda, ali po meni ima dovoljno bendova u Hrvatskoj koji rade takvu glazbu. Mi ostajemo vjerni sebi.
MAN: Ovaj narod je već 15 godina “odmaknut od stvarnosti”. Neke se teme ne mogu nikako zaboraviti, koliko god da se o njima trudi javno ne zboriti.
VAHA: To je bar uvijek lako. Bježanje od svih problema i loših tema je vjerojatno i rezultiralo ovakvom situacijom. Začarani krug.

 

VENIA: Da li je isplativije, a time i lakše i bolje raditi samo “obične”, neangažirane tekstove? Mislite da se biste mogli probiti u toj šumi “obično zvučećih” rock’n’roll bendova u nas?
VAHA: Sigurno da je isplativije i lakše, ali to nama nije prvobitan cilj, poanta je u tekstovima koji su iskreni i oštri.
CRNI: Ne ciljamo mi teme već opisujemo ono što nas dodirne u bilo kojoj sferi života. Snaga naših tekstova je u razotkrivanju proživljenog i doživljenog bez trunke recenzije, ha ha. Nadam se da shvaćaš o čemu pričam i da znaš da je to danas rijetka pojava na sceni. Dok god tako stvaramo glazbu, pjevali mi o bilo čemu, ne moramo se plašiti da ćemo zvučati kao jedan od, kako si ih fino nazvala ‘šume obično zvučećih bendova’. Glazba je umjetnost sa osnovnim ciljem da dodirne ljude. Posebno danas kada su se učahurili da bi se zaštitili od utjecaja svih sranja materijalističkog svijeta u kojem žive. Izoštrena su im čula i o kvaliteti onoga što žele konzumirati u svoje slobodno vrijeme – ne možeš im prodavati maglu.

 

VENIA: Imate li kakve aspiracije da svoje djelovanje proširite na susjedne zemlje?
LAV: Razmišljali smo o tome da se proširimo na susjedne zemlje. O tome ćemo intenzivnije razmišljati krajem godine.
VAHA: Za sad nam je sva koncentracija usmjerena na domaću publiku.
ANDI: Prostor bivše Jugoslavije, definitivno. Ali mislim da ćemo jednoga dana probiti i šire granice. Zanimljivo je da su nam ponekad nakon nastupa znali prići ljudi iz npr. Nizozemske i pitati nas da li bismo iduće godine nastupili na njihovom festivalu.

 

VENIA: S čim se zanimate u vrijeme kada niste u Rubikonu?
LAV: Ja sa svojim ocem vodim obiteljski posao, točnije obrt.
CRNI: Moj je zadatak da pronalazim sredstva potrebna za normalno funkcioniranje benda. U ovoj fazi dosta  ulažemo u kvalitetniju opremu, sigurniji prijevoz za bend, česta snimanja novih materijala u studiju.  Osim mene zarađuje i bubnjar Lav, a uskoro će se priključiti i Man koji samo što nije diplomirao. Bit će nam lakše kada podjelimo troškove dok bend ne počne više zarađivati nego što ima troškova. Vaha i Andi još studiraju pa na njih za sada ne možemo računati. Inače, slobodno vrijeme u najvećoj mjeri poklanjam svojoj djevojčici Kiari koju zaista obožavam.
LAV: Ja sam student druge godine na FER-u tako da se dobar dio dana hrvam s matematikom i kompjuterima, a ostatak provedem s curom ili prijateljima. Pokraj faksa i benda ne ostaje baš puno vremena za druge stvari.
ANDI: Volim tih pola sata dnevno koliko nisam u Rubikonu iskoristiti da nešto pojedem.

 

 

 

VENIA: Izgleda logično da je Crni šef benda? Koliko ima demokracije u Rubikonu?
Man: Ovo “šef benda” nikako ne zvuči. Naravno da je glavni po pitanjima o kojima mi mlađi nemamo nikakvog iskustva, ali to su životne stvari, a ne stvari vezane za ideje u glazbi koju stvaramo.
LAV: On samo tu i tamo malo zavikne i stvar je riješenaJ… Šalu na stranu, Crni ima puno životnog iskustva pa ga poštujem, ali ipak postoji demokracija u  bendu, jer niti jedan bend ne može zdravo funkcionirati bez demokracije.
VAHA: Demokracija je uvijek relativan pojam, pogotovo u bendu sa 5 članova, nekad je puno produktivnije kada jedan preuzme inicijativu.
ANDI: Naravno da je Crni šef. Najiskusniji je, najviše daje sebe za bend, u mogućnosti je probiti stvari koje su nama nedostižne. Evo na primjer, izdavačka kuća. Upravo je on taj koji je riješio sve oko Aquariusa. Prije toga smo mi gitaristi hodali po diskografskim kućama. Sve što smo postigli je ona čuvena rečenica ‘javiti ćemo se’ i hrpa naših psovki nakon što smo zatvorili vrata njihovih ureda. Uostalom, on piše i sve tekstove i definira naš zvuk.
CRNI: Ma što god netko pričao znamo da u svakom bendu postoji hijerarhija izgrađena na određenim temeljima, ali mogu ti garantirati da je u Rubikonu demokracija kudikamo veća nego što je ona koju mi danas živimo u vlastitoj državi. Kaži mi kako si se osjećala kada su bivši premijer i gradonačelnik glavnoga grada davali izjave u eter kako Hrvati imaju pravo odlučivati samo jednom u četiri godine (mislili su na izbore) a ostalo vrijeme imaju slušati i pokoravati se. Danas većina vidi kuda nas je takva lažna demokracija dovela.

 

VENIA: Tko je sve od vas naučio svirati na Rock akademiji? A ostali?
ANDI: Matej, Crni i ja.
LAV: Jedino smo Vaha i ja „samouki“.
CRNI: Na Rock akademiji je Man je učio gitaru i grupno muziciranje, a Andi bas. Moj primarni instrument je bio bubanj, a kasnije sam upisao i pjevanje. U glazbi se razvijaš kroz cijeli život tako da to smatramo samo dobrim temeljima.  Lav još treba reći da je imao privilegiju što mu je otac bubnjar pa su mu posao olakšali dobri geni, ha ha.  Bubanj svira instinktivno što znači da je notni zapis za njega mrtvo slovo na papiru, ali jako osjeća ritam i glazbu.  Vaha je išao na otvoreno glazbeno učilište ali da bi svirao kao što danas svira iza njega stoje sati uloženog truda.

VENIA: Vaš mentor je Bahrija Golubović, čovjek koji je otkrio Azru i Severinu, te dugo godina vodio “Demo X” na Hrvatskom radiju. Što vam znači njegova podrška?
ANDI: Bahrija je veliki autoritet na hrvatskoj estradi i svaki njegov savjet treba vrlo dobro upamtiti.
LAV: Ja se osobno njega ne sjećam, ali sam svjestan njegovih sposobnosti. Nama to puno znači.
CRNI: Ponosni smo na to što nas je prepoznao čovjek kalibra Bahrije Golubovića. Meni  posebno laska što je moje tekstove usporedio sa legendarnim Štulićem. Čovječe, o tome sam do jučer mogao samo sanjati. Želim naglasiti da će Bahrija Golubović producirati naš drugi album ‘Teatar apsurda’ zajedno sa našim producentom  Bernardom Mihalićem – Berom  Bera je radio sa stvarnim legendama estrade bivše države i dobitnik je dva Porina za svoj rad. Smatram velikom privilegijom za nas što Rubikon već u ovoj fazi može raditi album s takvim veličinama.

 

VENIA: Kakve su ambicije Rubikona? Što želite postići?
ANDI: Prije svega potrebno je vratiti hrvatski rock u klubove i velike dvorane. Što znači da nam ovi iz vladajućih stranaka moraju vratiti te iste klubove koje su zatvorili. Kada stvorimo uvjete u kojima se može prezentirati rock na pravi način, stvoriti će se sama po sebi i nova scena. Svirajući u tako zdravoj i pozitivnoj konkurentnoj atmosferi, bend postaje poznat prvo u Hrvatskoj, a zatim sa zvučnim imenom može bez problema krenuti osvajati nova područja. Možda ovo zvuči idilično, ali to je ono što bih ja volio sa Rubikonom postići.

 

VENIA: Mislite li da možete jednom zaraditi brdo para, imati najbrže aute i najbolje komade? Jeste li ukapirali formulu za taj dobitak?
MAN: Možda postoji recept za to, ali to je za projekt-bendove. Nikome od nas to nije prioritet, ali ako se nešto tako dogodi nećemo se žaliti.
VAHA: Mislim da je to u okvirima Hrvatske poprilično teško ostvariti, ali to nam tako i tako nije cilj. Svakako da bismo htjeli živjeti od glazbe.
CRNI: Niti meni to nisu prioriteti vezani uz glazbu. Iluziju da me brdo para može učiniti sretnim čovjekom odavno sam nadrastao, auto doživljavam kao sredstvo a ne imperativ, a najbolji komad je moj izbor.  Formule nema … važno je slijediti svoju zvijezdu.

 

 

 

VENIA: Je li to ultimativni cilj rockera ili imate još neki važniji cilj koji želite postići svirajući u rock bendu?
CRNI: Mislim da to nikako nije ultimativni cilj rokera. Nama zasigurno nije. Ako ljudi slušajući našu glazbu  osjete ushit i zadovoljstvo, i makar na trenutak zaborave svoje brige i probleme učinili smo golemu stvar. Ako se usijane glave koje vode naše društvo samo na trenutak zapitaju da li je ispravno to što čine svome narodu slušajući naše stihove, postigli smo cilj.
ANDI: Najveću stvar koju možete postići je vidjeti ljude kako sa osmjehom na licu odlaze kući nakon vašeg nastupa. Sve ostalo po meni je prolazno.