80/100

(Dallas Recrods, 2011)

Zoran Mišić se otkada se prije koju godinu pojavio u onome što već tri sezone zovemo „Hrvatska traži zvijezda“ iskristalizirao u ime od kojeg se, kada je o domaćoj rock sceni riječ, u budućnosti mnogo očekuje. Nakon što je kao drugoplasirani izašao iz showa u kojem se pojavio uslijedilo je objavljivanje prvog singlea, mnogo koncerta pa dugo razdoblje tišine da bi se Zoki vratio sa drugim singleom, pa skoro i trećim, a sada konačno i albumom prvijencem naziva ‘Strah od nepoznatog’. Album koji ima vrlo dobro vizualno izdanje sa personaliziranim bookletom iz kojeg su i na prvi pogled vidljivi temelji na kojima je izgrađen album i neki od Zoranovih glazbenih utjecaja koje je teško ne prepoznati i kada red dođe na glazbeni dio albuma.

‘Strah od nepoznatog’ za album prvijenac je vrlo pametno odrađen album, produkcijski stabilan i čvrst s jasnom porukom. U kombinaciji sa fascinantnim Zokijevim glasovnim mogućnostima koje se u punom sjaju ispoljavaju na albumu nesumnjivo je da će pronaći svoje mjesto na rock sceni i ubrizgati joj novu energiju. Album otvara „Moja generacija“, žestoko i uvjerljivo kako to i priliči hard rock putu za koji se Zoki odlučio. I odmah u prvoj pjesmi Zoran je pustio glas koji se odlično stopio sa žestokim aranžmanom kojeg karakteriziraju vrlo primjetni prijelazi u kojima je gitara u prvom planu. Slijedi „Izgubljeni raj“, pjesma koja je dio svog uspjeha dostigla i kao drugi najavni single albuma. Na albumu je dobila još urbanije aranžmansko ruho koje ju ne samo osvježilo nego i približilo ljubiteljima žešćeg urbanog zvuka i koje će ju svrstati među one koje će publika željeti čuti na koncertima. „Hridi samoće“, treća pjesma na albumu, jedna je od produkcijskih uzdanica albuma u kojoj su pomirene sve Zoranove strane, žestoka, urbana, mainstream rockerska, ona sklona radijskoj publici. Definitivno pjesma koja zaslužujue pažnju. Nasuprot „Hridima samoće“ stoji čistokrvna metal uzdanica upakirana u žestoki rock paket „Ovo je tvoj dan“ na kojoj će Zoranu i njegovom autorsko-produkcijskom timu najzahvalniji biti ljubitelji divljeg mahanja glavama dok s pozornice pršte stotine atoma čiste energije. Adrenalin će, potom, u podnošljive vrijednosti dovesti, u Zokijevom slučaju već kultna, „Gdje si sada“, njegov prvi samostalni single o kojemu je rečeno već toliko toga da bi svaka nova riječ bila suvišna. Slijedi ju „Vodi me“, pjesma koja će onako, stvarno dobro sjesti fanovima Opće opasnosti jer aranžmanski odgovara glazbenom izričaju rockera iz Županje, ali i Zoranu koji ju je vokalno iznio fantastično. „Svoj“ nastavlja alternativnu notu albuma i u prvi plan stavlja gitarske distorzije dok se na nju nadovezuje uz „Gdje si sada“ i „Izgubljeni raj“ jedina laganica na albumu, pjesma „Park“ koja od karakteristične pop/rock balade izrasta u snažnu mainstream rock pjesmu sa stihovima koji su poznati svima onima koji su svoje prve mladenačke ljubavi živjeli na klupama u parkovima svoga grada. Lako bi se moglo dogoditi da „Park“ jednom u budućnosti bude jedna od svevremenskih na Zokijevoj koncertnoj listi. „Dolina suza“ nakon impresivnog gotovo akustičnog uvoda izrasta u odličnu rock skladbu dok album zatvaraju dvije obrade, „Svijet za nas“ Laufera koju će, vjerujem, pohvaliti i Damir Urban čija je izvedba, ipak, nenadmašna te jako dobra Zoranova glazbena vizija „Mršavog psa“ grupe Majke koja mu savršeno pristaje.

Album prvijenac Zorana Mišića, „Strah od nepoznatog“ opravdao je sva očekivanja dobrog rock ‘n’ rolla žedne hrvatske publike. Kao i svaki prvi album još uvijek nije u potpunosti prebolio sve dječje bolesti pa se na momente čini da se Zoki ne može odlučiti bi li bio hard rocker ili ipak metalac pod snažnim vokalnim utjecajem velikog Darrella Lancea Abbota – Dimebaga pa pojedina aranžmanska rješenja u pokojem momentu zvuče nedovoljno ‘izbrušeno’ no veći propust od gdje koje do savršenstva ulaštene note napravila je Zoranova izdavačka kuća koja je ovako dugo čekala sa objavljivanjem albuma „Strah od nepoznatog“. Sada kada je album konačno ugledao svjetlo dana mogu u stilu Osmog putnika reći: „rock ‘n’ roll se kući vratio“! Svakako slušati!

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)