Datum izlaska: 27. 10. 2011.
Izdavač: Century Media
Produkcija: Steve Evetts
Žanr: thrash metal
Ocjena: 4/5

Kalifornijski Warbringer su definitivno jedni od mladih američkih thrashera koji definitivno guraju prema samom vrhu. Posljednji album „Worlds Torn Asunder“ kotao je domišljatih thrash rifova kakvi svoju besmrtnost duguju Bay Area sceni i agresivnih, vrlo glasnih i čvrstih vokala. Bend je jedno od najvećih osvježenja na metal sceni. S obzirom da su svi članovi benda vrlo mladi, nevjerojatno je koliko su muzikalni, usklađeni i koliko već iskusno djeluju,sjetimo se samo nastupa u Željezničaru prije nešto više od mjesec dana kad su zaslužili poštovanje mnogih (da pokucam) koji su se pojavili na koncertu.  Već su nekoliko puta bili u Hrvatskoj, svirali s brojnim zvučnim imenima, surađivali i s Garyjem Holtom (Exodus) koji ih hvali do neba, a uz sve su to vrlo strastveni i energični što se tiče izvedbe uživo te pričljivi i pristupačni kao osobe. S obzirom da ovaj bend plijeni veliku pažnju thrashera u Europi i Americi, te dobiva više nego pozitivne kritike od mnogih medija, savjetujem da ga svakako uvrstite među najosvježavajuća thrash metal izdanja. Za komponiranje pjesama većinom su zaslužna dva vješta i domišljata gitarista John Laux i Adam Carroll. Već prva pjesma „Living Weapon“, dosta ispromovirana uživo, zvuči kao ratni marš s vrlo nepredvidivim upadima raznih ritmova, bas dionica i solaža. „Shattered Like Glass“ također je svojevrstan hit s pomno osmišljenim solažama u kojima se na koncertu jednostavno uživa. Svaki instrument dobiva svoju istaknutu dionicu, nije važno je li duga ili kratka i sve je nevjerojatno izbalansirano. Vrlo himnično i old-school djeluje i „Wake Up…Destroy“, s nekoliko grupnih skandiranja i brojnim ultrabrzim ritmičkim izmjenama, a najveći naglasak je na ritam gitarama ovaj put. No, dakako to ne znači da je pjesma jednolična jer u sredini i na samom kraju slušamo virtuozne solaže. „Future Ages Gone“ mi na početku djeluje stilski nešto modernije i nije toliko thrash orijentirana kao neke ostale pjesme, više ima melodic death metal prizvuk, naročito u sredini kad sviraju u tercama. Ona je thrash, bijes vokala i podloga bubnjeva ju izvlače, no vrlo je melodična, nema toliko thrash sirovosti i djeluje melankoličnije, čak i solaža ostavlja taj dojam. „Savagery“ na početku djeluje isto umirujuće, prva pomisao bi mogla biti, ajme dosadno, neće valjda biti spora kao i prethodna, no to se popravlja čvrstim rifanjem i izuzetno istaknutim bubnjevima, kao i snažnim breakom negdje pri sredini pjesme. Nakon toga se tempo još više ubrzava i momci dokazuju da su majstori raznovrsnosti, a opet nisu skloni pretrpavanju i pretjerivanju. „Savagery“ je svakako još jedna vrlo reprezentativna thrash pjesma. „Treacherous Tongue“ je izuzetno glasna, bijesna, odlična za izvođenje uživo i fanovi old school thrasha svakako će uživati u njoj, vokal je na vrhuncu, thrash brzina nas vraća u 80-e, a posljednji jednostavni gitaristički dio sa zaraznom melodijom svakom će se urezati u pamćenje. Nakon ove thrash himne imamo dojam da dolazi nešto potpuno drukčije. U „Echoes From The Void“ dečki dokazuju da ne žele biti kopija svojih starih idola (što dakako nisu, ne samo zbog toga što su u drugom vremenu, nego što zaista pomno osmišljavaju pjesme koje obiluju raznovrsnim elementima koje nekad nisu svi thrash metal bendovi imali), najprije nas iznenađuje akustični početak, a zatim vrlo mračni atmosferični isprekidani rifovi popraćeni uvjerljivo istaknutim bubnjevima. Prava napadačka thrash himna, koja opet kroz neobične i neočekivane solo dionice i ritmičke upade, ubrzavanje i usporavanje tempa, pokazuje da je bend sposoban u jednoj pjesmi inkorporirati i modernije i „starije“ zvukove.  Zatim slijedi totalna „headbanging“ reprezentacija i revitalizacija thrasha u obliku kratke i vrlo bijesne „Enemies Of The State“, koja će dok ne uspore tempo i ne pridaju pozornost solaži istrgnuti iz rutine sve koji vole kaos na koncertima, a na kraju nas bend iznenađuje vrlo brzom i kompleksnom solažom na kojoj bi nastao totalni ekstatični lom i benda i publike. Predzadnja instrumentalna „Behind The Veils Of Night“ predstavlja još jednu stranu benda, stranu koja pokazuje da članovi benda nisu samo nabrijani „crash and burn“ thrash klinci, nego da itekako imaju smisla za estetiku i instrumentalnu izvedbu. Takvo nešto kod thrash bendova ne postiže se odmah, nekim bendovima treba dosta da dobiju takvu ideju, pogotovo zato što ona odskače od sveg ostalog što se na albumu nalazi. Dakle, treba proći puno albuma, truda i vještine da se ne pomisli da se žanr izdaje nečim takvim. Eto, Warbringer su to postigli već na svom trećem albumu. Klavir i akustične gitare….hm… neki će reći, nešto potpuno iznenađujuće, ali na ovom albumu bio bi grijeh reći da se ne uklapa jer zvuči fantastično i thrash metal gura u druge sfere još vrijednije poštovanje. Na kraju „Demonic Ecstasy“, koja je postala redoviti dio repertoara benda uživo, iznenađuje sporim prvim dijelom pjesme s prevladavajućim ritam gitarama i s manjkom melodičnosti, a to se sve mijenja u drugom dijelu pjesme, koji se suprotstavlja prvom po pitanju brzine i melodičnosti i instrumentalno kao da priča svoju priču. Na kraju, struktura se opet vraća na početnu frazu s otegnutim solom kao finalnim ukrasom. Warbringer, iako mladi već iznenađuju svojom sposobnosti da napišu odlične pjesme, kao i velikim trudom da se promoviraju. Puno energije ulažu u to da uspiju i rezultati se itekako vide. Smatram da bi mnogi mladi bendovi, bez obzira odakle su, mogli slijediti njihov primjer. Iako nastoje zadržati odanost starom Bay Area orijentiranom thrash izričaju, dečki su vrlo otvoreni za nove ideje i vidi se da se ne boje zaći u neke modernije i eksperimentalnije glazbene sfere. Osobno sam uživala slušajući ovaj album i preporučam ga svim fanovima old school thrasha, a pogotovo novim fanovima. Ovaj bend, što je još jedna od njegovih izuzetno kvalitetnih karakteristika, možda u ovom novom vremenu potaknu mlađu publiku da počne slušati starije bendove koji su njih inspirirali. Album je idealan za one koji vole bendove poput Death Angela, Exodusa, Testamenta pa i Slayera. Stoga neka vam  „Worlds Torn Asunder“ bude ime za revitalizaciju thrasha.

POPIS PJESAMA:
1. „Living Weapon“
2. „Shattered Like Glass“
3. „Wake Up… Destroy“
4. „Future Ages Gone“
5. „Savagery“
6. „Treacherous Tongue“
7. „Echoes from the Void“
8. „Enemies of the State“
9. „Behind the Veils of Night“
10. „Demonic Ecstasy“

Recenzija: Buna Bernarda Juretić