90/100

(Stay Heavy Records, 2011.)

Amorphis će za nekoliko tjedana nastupati opako blizu Hrvatskoj, u Austriji i Mađarskoj, a prije nego vas počastimo izvještajem sa jednog od koncerata nudimo vam uvid u drugo lice nekih od članova Amorphisa, bend naziva Verenpisara (kap krvi) čija je glazbena orijentacija rock, a jezik finski.  Verenpisara egzistira od 1999. godine i od tada bilježi četiri studijska albuma.

I dok Tomi Koivusaari u Amorphisu razvaljuje žestokim riffovima koji huče iz njegove gitare u svom drugom bendu razumljivom uglavnom finskom podneblju oduševljava harmoničnim gitarskim linijama koje se naslanjaju na melankolično-etno note (Kohtalon Määräämä) iz kojih vrišti finski nacionalni identitet u modernom glazbenom ruhu. Značajni doprinos melankoličnom i smirenom zvuku benda koji će oduševiti bez obzira na to što vjerojatno nećete razmjeti niti jednu jedinu riječ je zvuk klavijatura Jannea Immonena. A koliko bitnu ulogu na finskoj rock/metal sceni Verenpisara može odigrati ne samo zahvaljujući odličnom rock zvuku i vrhunskoj glazbenoj produkciji govori i podatak da bubnjeve svira Antti Sarkima, legenda finske rock scene 80.-ih godina koji je svoj trag ostavio u hair metal bendu Christine i istinskim legendama finskog rocka Havana Black te prog struji Five Fifteen.

Različita glazbena pozadina članova benda među kojima glavnu ulogu ipak igra odlično pjevanje Rami Raskija vjerojatno je posljedica glazbene ekpresije u kojoj se čuje sve, od alternativnog i heavy metala preko tragova gothic i folk metala do čistog progresivnog zvuka. ‘Eilen on kuollut’ je nepogrješivo atmosferični i melodični megal album pomalo na tragu Amorphisa no bez njemu karakterističnih razgranatih metala prepunih različitih glazbenih varijacija koje čine bogati i žestoki metal zvuk koji je kod Amorphisa posebice na cijeni. Sva punoća melodičnosti benda na koji svakako treba obratiti pozornost unatoč jezičnoj barijeri je šesta po redu na albumu, ‘Hylätyn Aseman Tuulessa’, pjesma o otpuhanom životu i odgođenom ulasku na stanicu. ‘Kuinka usein’ , s druge strane može poslužiti kao školski primjer alternativnog hard rocka dok se bend pita koliko često (kuinka usein)….  Dodir gothic metal izraza u kojemu predovdi duboki glas Rami Raskija i psihodelično prebiranje po klavijaturističkim tipkama Jannea Immonena je ‘Turhamaisuuden Kolonna’ o koloni taštine (kako joj i naziv govori). Na kraju glavnu ulogu preuzima rockerski gitaristički štih. Isto raspoloženje donosi i ‘Lyhyitä hetkiä’ dok album zatvara naslovna ‘Eilinen on kuollut’ (jučer je umrlo), melankolična rock balada koju bi poželjeli i bendovi poput Whitesnake.

Verenpisara jedan je od dragulja rock i metal bendovima bogate Finske. I bend koji svakako treba poslušati jer glazba ne poznaje jezike već osjećaje, a ovaj bend sigurno ćete osjetiti. I ako ne razumijete o čemu točno progovaraju.

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)