85/100

(2011.)

To/Die/For dolaze iz gotovo bajkovito slikovitog gradića Kouvola u  jugoistočnoj Finskoj i predstavnici su gotovo zaštićenog prizvuka melankoličnog metala od svog prvog albuma ”All Eternity” objavljenog 1999. godine. Od tada do danas kroz bend je profilirano mnoštvo glazbenika različitog glazbenog zaleđa i profila no najbitnije je da je zavodljivo hrapavi vokal pjevača Japea Perätaloa konstanta koja To/Die/For čini prepoznatljivim iz kojeg kod ugla promatrali bend. Nakon albuma ”Wounds Wide Open” (2007.) bend je gotovo netragom nestao sa scene, a sada se vraća sa tek objavljenim, šestim po redu, albumom ‘Samsara’.

‘Samsara’ je vjerojatno najzreliji i najozbiljniji bendov album i jedan od onih koji će bez velikih teškoća provaliti u unutarnji svijet slušatelja snagom emotivnih instrumentalizacija, doom tempom pod okriljem baznog gothic metala i upečatljivim vokalnim dionicama.

Prva pjesma koja se otima klišeju gothic metala s čijom formulom koketira možda i previše bendova današnjice je ”Folie A Deux”, laganica gotovo epske instrumentalističke sekcije čiju duboku melankoliju dodatno pojačava refren kojeg izražajno dočarava ženski zbor na koji se nadovezuje meanstrem rock gitaristička solaža. ”Hail of Bullets” koja ju slijedi plijeni vještim biranjem po tipkama klavijatura Jussija-Mikka Salminena dok pjesma prerasta u himnični metal zvuk dubokog gothic prizvuka s izraženom dozom melodičnosti koju prekida na trenutke grubo Japeovo pjevanje. ”Hail of Bullets” zanimljivi je spoj svih bendovih utjecaja dok je ”Love’s Sickness” koja nastavlja album tipična To/Die/For depresivno mračnog zadaha koja će vokalnim rješenjem podsjetiti na rane uratke nenadmašnih vladara ovog segmenta finske scene, grupe HIM. U podlozi melodijske linije opet stoji tipični mainstream zvuk gitare i to je jedan od novih i vrlo snažnih aduta ovog albuma. U nastavku album zvuči kao dobar, stari To/Die/For nešto izbalansiranijeg i mirnijeg zvuka koji je bliži rocku nego metalu i koji će zasigurno bendovoj bazi fanova priskrbiti svježe krvne stanice. Iznenađenjem albuma mogla bi se nazvati pjesma ”Oblivion:Vison”, izrazito duboka, mračna, melankolična i iznenađujuće minimalistička kada je riječ o instrumentalizaciji no ne i vokalnoj liniji na kojoj počiva gotovo sva snaga i uvjerljivost skladbe.

”Samsara” je vrlo vjerojatno album koji će označiti novi početak za To/Die/For. Vrlo dobra produkcija, odlične i znatno smirenije i kompletnije skladbe i prepoznatljiv vokal glavni su aduti bendu koji se na scenu vraća nakon nekoliko godina stanke. I to u vremenu kada od HIM-a koji su vladari mračnog i melankoličnog raspoloženja nema ni traga.  To/Die/For, čini se, iza sebe ostavljaju divlje dane gothic metala i naslanjaju se dobro izbalansiranom zvuku bez mnogo iznenađenja sa jasnim i čistim gitarama koje se naslanjaju na najkvalitetniji mainstream rock zvuk koji se, baš kao i ovaj finski bend, vraća u velikom stilu.

U konačnici, drago mi je što To/Die/For nisu rekli svoju zadnju riječ i odsvirali svoju posljednju notu. Album ”Samsara” u svojoj je cjelini dokaz da inspiracije, volje i razumijevanja najmračnijih osjećaja naših duša ne nedostaje pa stoga, kako kaže naslov pjesme koja zatvara album, na njega svakako treba obratiti pažnju  – ‘Someday Somewhere Somehow’. Kad god osjetite da su tuga i melankolija zavladale vašim srcem.

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)