Izdavač: Out Of Line Music
Datum izlaska: 29.06.2012.
Ocjena: 90/100 

Znate onaj osjećaj kad u nedjelju navečer stojite na prozoru, promatrate oblake kako putuju nebom i sa zrncem melankolije u srcu maštate da ste negdje… na nekom mjestu do kojeg baš sada u ovom trenutku ne možete stići? To je trenutak kada da biste, barem mentalno, otputovali na svoje  najdraže mjesto na svijetu trebate samo zavrtiti novi Staubkindov album i pogledati u daljinu.

Baš kao i njihovi sunarodnjaci Scream Silence, Staubkind osvajaju dušu i srce mračnom melankolijom koja izvire iz darkvawe paketa vješto upakiranog u ukras čistog rock zvuka. Svakako treba napomenuti da je Staubkind solo projekt gitarista benda Terminal Choice, Louisa Mankea kao i to da su svi stihovi na albumu  napisani i ispjevani na njemačkom jeziku. Onima koji ga ne razumiju slušanje sjetnih nota u kombinaciji sa vrlo izražajnim Mankeovim vokalom moglo bi pobuditi dodatni tračak zanimanja budući da se vrlo jasno osjeti da su stihovi izašli iz duše. Onima koji njemački razumiju ili s njime barem barataju u osnovama neće biti nikakav problem čvrsto se povezati sa čitavom paletom nježnih i sjetnih osjećaja koji će svoj vrhuna doživjeti na samom kraju albuma u pjesmi ”Kleiner Engel”. Jer, uostalom, što bi doza gothic zvuka bila bez malog anđela i vječnosti popraćenih nježnom pianističkom pratnjom?

No prije ”Kleiner Engel” ne udaljavajući se ni jednog trena od osnovne melankolične note Staubkind oduševljava dinamičnom i vokalno slojevitom ”Nur Ein Tag” koja kulminira u gotovo žestoku rock baladu i na koju se nadovezuje prava rockerska ”Fühlst Du”. Istu boju albuma, tek tračak baladičniju i smireniju Staubkind donosi u ”So Nah Bei Mir” čije raspoloženje podiže impresivna ritam sekcija i uhu vrlo ugodan glas Louisa Mankea dok se gotovo indie rock zvuk kojemu bi kapu trebali skinuti i velikani poput Coldplay vraća u instrumentalistički vrlo impresivnoj ”Angekommen”. S druge strane ”Gnadenlos” vraća na trag darkwave/industrial zvuka, a u istom smjeru korača i ”Lass Mich Los”. Zaokret u nježne i pomalo sjetne osjećaje Manke i njegov bend čine sa ”Kannst Du Mich Seh’n”koja je ujedno jedna od najkompleksnijih i najrazgranatijih skladbi na albumu. Svakako treba spomenuti i skladbu ”Rette Mich”, pravu industrial uzdanicu, žestoku i surovu koja će bez ikakave sumnje svoje mjesto naći na svim ‘gothic/darkvawe/electro’ partijima koji drže do sebe. Posebno kada je o Njemačkoj riječ.

Zanimljivost albuma ”Staubkind’‘ je i to što u 2CD izdanju donosi simfonične verzije pjesama ”Dein Engel Schweigt”, ”So Nah Bei Mir”, ”Wenn Du Schläfst”, ”Nur Ein Tag” i ”Zu Weit” u kojima u prvi plan izvire sva briljantnost Mankeovog izražajnog vokala, a tek potom orkestracije u kojima glavnu riječ ima piano.

”Staubkind” je album kojega karakterizira uistinu dobra produkcija i poklonici ovog benda to svakako trebaju uzeti sa hvalom. Tim više što je ono što album donosi istinski duboko, strastveno, mračno i nadasve osjećajno. Svakako poslušajte.

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)