DATUM IZLASKA: 26. 8. 2011.

IZDAVAČ: Warner Bros

ŽANR: alternative rock, funk rock

Ocjena: 3

Nakon za mnoge stare fanove dramatičnog odlaska gitariste Johna Frusciante-a i dolaska njegove zamjene Josha Klinghoffera (prije je radio s umjetnicima kao što su Beck, PJ Harvey i dr., ali i na Fruscianteovim solo albumima) puno se očekivalo od jednog od najutjecajnijih bendova 90-ih, slavnih Red Hot Chili Peppersa. Anthony Kiedis, Flea , Chad Smith i Josh Klinghoffer i dalje nastavljaju u istom stilu kao u posljednjih 10-ak godina i polako odmiču od žešćeg funk-rock zvuka u 90-ima. Može se reći sa smo dobili plesni funky pop/rock album. Prva pjesma „Monarchy Of Roses“ posjeduje dosta funk prizvuk i poliritmičnost istaknutu kroz bubnjarske palice Chada Smitha. Moram istaknuti da su bubnjevi na cijelom albumu dosta mlaki i neatraktivni, ako se sjetimo starih Peppersa u 90-ima. Refreni su dosta jednostavi i lako pamtljivi („Factory Of Faith“). Gitarističkom umijeću novog gitariste Josha Klinghoffera, ne može se prigovoriti, dobro se uklopio, ali nije pridonio ništa inovativnijem zvuku benda. Njegovo sviranje činilo mi se u par navrata dosta jednolično i kao da ponavlja iste ritmove i melodije. Primjerice u pjesmi indie prizvuka „Brendan’s Death Song“. Ono što se na albumu dosta dobro ističe i što će vas odmah ugodno iznenaditi je izražajnost Anthonyjevog vokala u svim pjesmama. Dakako, za to je zaslužno i kvalitetno miksanje i produkcija, ali čovjek se zaista potrudio. Druga svijetla strana albuma je prepoznatljiva istaknutost basa, a Flea na svim albumima pokazuje tu svoju umješnost. Funky pa i jazz utjecaj čuje se u pjesmi „Ethiopia“, koja po strukturi podsjeća na neke pjesme s albuma „By The Way“. Baš kad mi se pričinilo da Peppersi gube na snazi jer nema baš neke tipične brzine niti distorziranosti, tu dojam popravlja „Look Around“ opet dosta pjevna, lako upijajuća.  „The Adventures of Rain Dance Maggie“ djeluje, mislim da će se svi sa mnom složiti, najblaže na albumu, osim do jednog vrlo kratkog distorziranijeg dijela u sredini, koji se ne ističe previše jer je uklopljen u šablonizirani isprekidan ritam. „Did I Let You Know“ ima jednu inovaciju, pa po tome i jednu vrlo posebnu i vrijednu spomena glazbenu melodiju, a to su dionice trube koje stvaraju pomalo latino/jazz atmosferu. Meni osobno jedna od jačih, intenzivnijih i pjesma koja mi je među dražima je „Goodbye Hooray“. E, tu osjećam one stare, brze, poliritmične Pepperse, koji su skloni usporavanju tempa kad se tome i ne nadamo. Refren nije lako i brzoprolazan kao u nekim prethodnim pjesmama i Klinghofferove gitare i solo dionice su puno izražajnije i glasnije. „Happiness Loves Company“ će skrenuti pažnju na sebe zbog klavirskog uvoda i dominiranja u osnovnoj strukturi pjesme. Dodavanje klavira je odlična zamisao, ali ovu pjesmu učinila je vrlo popastom i slatkastom, a Anthonyjev vokal zvuči vrlo omekšano i djeluje pomalo uspavljujuće. Zadnji dio albuma je posebno zanimljiv i glazbeno vrlo raznovrstan. Svakako treba obratiti pažnju na polubaladnu „Police Station“, pa zatim „Even You Brutus?“ koja je opet više jazzom inspirirana, ali, bez obzira na zanimljiv zvuk klavira i isprekidanost gitarskih ritmova, otegnuti refren te  jednolična i predvidiva dinamika osiromašuju pjesmu. No ipak, ovo je pjesma koja predstavlja kvalitetu benda i sposobnost skladanja i spajanja stilova (za koju je zaslužan idejama nafilan i glazbeno obrazovani Flea) koja će privući nove fanove Peppersa. „Meet Me At The Corner“ je vrlo zamarajuća i mislim da će je oni koji su navikli na stari, distorzirani funk-rock starijih albuma benda, rado preskočiti. Zadnja „Dance, Dance, Dance“ obiluje brzim latino ritmovima i distorziranim završnim dijelom s ponovno naglašenim basom Flea-e. Osobno sam stari fan Peppersa i nakon By The Way albuma, ona stara kvaliteta počela je blijedjeti. Ako ste kao i ja, više skloni albumima „Blood Sugar Seks Magik“ ili možda još daleko starijih „Freaky Styley“ ili „Mother’s Milk“, ovo nije album za vas. Bend je i dalje svoj, ali mlak, predvidljiv. Nemamo raznovrsnost i nepredvidivost „Californicationa“ niti žestinu, buku i želju za „shake it, baby“ koju su nam priuštili stari nabrojani albumi. Publika će biti podijeljena, nova, mlada publika ovo će lako upiti, a ostali će ovaj album zaobići i uživati u starim Peppersima.

Popis pjesama:

1. Monarchy of Roses
2. Factory of Faith
3. Brendan’s Death Song
4. Ethiopia
5. Annie Wants a Baby
6. Look Around
7. The Adventures of Rain Dance Maggie
8. Did I Let You Know
9. Goodbye Hooray
10. Happiness Loves Company
11. Police Station
12. Even You Brutus?
13. Meet Me at the Corner
14. Dance, Dance, Dance

Recenzija: Buna Bernarda Juretić