(Ethernal Sound Works, 2010)

(80/100)

Portugal je zemlja poznata po svom mediteranskom duhu temperament, ali i zemlja iz koje nam dolazi jedna od najmelankoličnijh vrsta glazbe, fado. Portugal je i domovina nekih od ponajboljih metal bendova sa dark prizvukom među kojima svakako prednjači planetarno znani Moonspell predvođen iznimno karakterističnim Fernandom Ribeirom. Isto tako Portugal je i domovina bendu koji se odaziva na ime Painted Black i koji sebe opisuje ambijentalnim metalom na tragu My Dying Bride, Swallow The Sun i, naravno, Moonspell.

Painted Black osnovani su 2001. godine, a svoj su album prvijenac, „Cold Comfort“ objavili  su 2010. godine i tek ga nedavno plasirali na sveeuropsko tržište.

„Cold Comfort“ otvara skladba „Via Dolorosa“ koju odlikuje dobar growl koji negdje u drugoj trećini pjesme postaje još grublji i izraženiji dok pjesma iz atmosferične prerasta u pravu transatičnu metal himnu. Dovoljno da zainteresira čula i za sljedeću „Shadowbound“ koja svojom glazbenom notom dolazi korak bliže duboko atmosferičnim uzorima My Dying Bride no ostaje mnogo bliže emotivnoj površini ne usuđujući se zaroniti duboko u unutarnji mrak.

„The End Of Tide“ otvaraju fantastično izbalansirane gitare koje i albumu u cjelini daju jednu gotovo briljantnu notu dočaravajući svu važnost plačućih dionica no i predivnih akustičnih prijelaza i snažnih gitarskih riffova koji eskaliraju u atmosferične, snažne i kontinuirane dark melodije.

„Absent Heart“ otvara piano na koji se nadovezuje pravi dragulj benda, glas Daniela Lucasa koji ovdje briljira u čistoj  ekspresivnoj i emotivnoj vokalnoj liniji sa jednakom snagom kao i u growlom predvođenom uvodnom pjesmom.

Naslovna „Cold Comfort“ zadire dublje u emotivnu dubinu svojim slojevitim instrumentalističkim aranžmanom koji još jednom prerasta u impresivnu metal paletu predvođenu growlom Daniela Lucasa.

„Winter“ okreće u nešto rockerskiji zvuk i kombinaciju growl i čistog vokala što albumu donosi notu ponavljanja već primijećenih elemenata no ne umanjuje melodičnost i aranžmanske preokrete koji u jednakoj mjeri dočaravaju i bijes, i bol.

„The Rain In June“ nastavlja se na prethodnu i uvelike podsjeća na žestoku fazu Moonspella pa iako repeticije na albumima prvijencima uglavnom nisu dobra stvar ovim Portugalcima koji itekako znaju izraziti svoju melankoliju ovaj oslonac na popularne sunarodnjake nije minus već prednost ukoliko na nekom od sljedećih uradaka učine korak naprijed i u izražajnom pjevanju praćenom uistinu lijepim harmoničnim instrumentalnim linijama pronađu samo svoj identitet.

„Inevitability“, posljednja pjesma na albumu, melodičnu emotivnost zamijenjuje tonom bijesa dok vokalna linija prati osjećaj emotivnog bola i zatvara krug osjećajnosti i  melodičnost na najbolji  mogući način – snažno i izražajno.

„Cold Comfort“ album je na kojemu ćete naći varijetet tempa, emocija, melodija i žestine te album koji je uistinu obuhvatio duh svih bendova koje Painted Black navode kao svoje uzore donijevši jaku dozu melankolije i osjećajnosti. Pomno uskladivši sve sastojke smjera koji će mnogi nazvati doom/dark/atmospheric/prog metalom Painted Black snimili su doista snažan i uvjerljiv album prvijenac ponudivši slušateljima osam iskrenih i dobrih skladbi koje zaokupljaju svu pažnju u gotovo sat vremena te se zahvaljujući predanosti koju nose podrijetlom nose iz jedne od najmelankoličnijih zemlji svijeta isprofilirali u jedno od najvećih i najdinamičnijh probitaka na gothic/doom metal scenu. Svakako poslušati!

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)