Datum izlaska: 27. 9. 2011.

Izdavač: Roadrunner Records

Produkcija: Robb Flynn

Žanr: thrash metal, groove metal

Ocjena:  5
Od novog albuma Machine Heada puno se očekivalo i o njemu se počelo pričati naveliko prije nego što je uopće bio objavljen datum izlaska. Mnogi mediji, uključujući i nas, već su preslušali album, kao i mnogi fanovi koji su već počeli hvaliti album na raznim forumima. Mogu reći da nam je nakon vrlo uspješnog „Blackeninga“ Machine Head je novim „Unto The Locust“ ponudio svoj stari zvuk, žestinu, opake i hrapave Robbove vokalne dionice, ali i nevjerojatnu raznolikost stilova u metalu, a da opet sve zvuči zanimljivo i inovativno. Treba posebno pohvaliti solo gitarističke dionice Robba Flynna i Phila Demmela. Jedna od najraznovrsnijih pjesama koja posjeduje i tehnički precizne i brze thrash dionice, polu-clean vokale i savršene gitarističke melodije je već prva „I Am Hell (Sonata In C#)“ , koja će vas odmah namamiti svim nabrojanim karakteristikama.  Sastoji se od tri dijela, od kojih je prvi osmišljen kao a capella „Sangre Sani“ dio, srednji pravi thrash dio, a posljednji akustični na početku „Ashes To The Sky“ s fantastičnim otegnutim rifovima. Ova pjesma me osobno pri prvom slušanju odmah ostavila bez daha. „Be Still And Know“ otvara zanimljivom gitarskom melodijom, koja će vam se odmah uvući u uho, pa ćete zbog toga pjesmu htjeti više puta čuti, a refren je također zanimljiv i catchy, pogotovo zbog toga što u njemu do izražaja dolazi prepoznatljiv, tamni, ali opet melodiozan Robbov vokal, koji uvijek ugodno iznenađuje fanove na svakom albumu. Robb je otpočetka karijere Machine Heada svojim prirodnim, reskim i glasnim vokalom gradio reputaciju jednog raznovrsnog, vrlo prepoznatljivog i u metalu do danas cijenjenog vokala. Od emotivnijih i viših clean dionica do izuzetno moćnih, glasnih i poluhrapavih, može zaista sve vrhunski izvesti u što sam se mogla i uživo uvjeriti. „Locust“ ima zanimljive gitarističke efekte, dosta je dugačka, sa melodioznim refrenom i dijelom iza njega, a to je shema koju Machine Head slijede na mnogim svojim zadnjim albumima. Mnogim fanovima će se svidjeti zbog nepredvidivih promjena tempa i poliritmičnosti. Solo Phila Demmela je opet vrhunski i bez obzira na dužinu ne čini pjesmu otegnutom niti isticanjem narušava strukturu. Ovo je svakako jedan od najmelodioznijih albuma benda u karijeri. „This Is Now“ mi je osobno jedna od najdražih, nakon I Am Hell zbog brzih thrash ritmova koje podsjećaju na kombinaciju američke i njemačke škole. Akustični uvod, a zatim glazbeno razaranje thrasherskom brzinom, preciznim duplim basom i brzo recitirajućim Robbovim vokalima koji u refrenu prelaze u clean dionice i skaču u visoku lagu. Vrlo zanimljivo strukturirana pjesma koja će zadovoljiti one s visokim očekivanjima i apsolutna je preporuka s moje strane. „Darkness Within“ ima nešto što je mene posebno privuklo, a to je Robbov u potpunosti clean vokal na početku, vrlo emocionalan, a istovremeno strastven kad uzmemo u obzir uvjerljivu uživljenost i interpretaciju teksta pjesme. Tu njegov vokal čini pjesmu progresivnijom, kao i malo sporiji tempo, otegnutiji rifovi, a sve je obogaćeno fantastičnim i nimalo pretjeranim solažama. „Pearls Before The Swine“ u skladu s naslovom vrlo je bijesna, agresivna kroz Robbov vokal, a nešto isprekidaniji ritam podsjeća na moderni izričaj, ali nipošto ne isfuran ili shematiziran, kakav njeguje gothenburška škola. Također je dugačka (više od 7 minuta) ali vam neće dosaditi, dapače iznenadit će vas raznolikošću ritmova i sjajno skladanim solo dionicama. Posljednja „Who We Are“ neće oduševiti mnoge zbog pojavljivanja dječijeg zbora na početku. Ali ja mislim da je bend tim glazbenim korakom, koliko god da ga true-metalci zovu rizičnim i besmislenim, bend želio uputiti na naivnost ljudi danas (obratite pozornost na tekst pjesme). Mislim da je pjesma u cijelosti napravljena kreativno, nema doduše toliko teške i žestoke rifove kao ostatak pjesama, ali smatram da posjeduje zato dvije najbolje solaže na albumu. Priznajem da je refren nešto jednoličniji i da nije toliko snažan kao u ostalim pjesama, a ostale kvalitete sami potražite. Meni se najviše svidio kraj, baš umirujuć kakav i dolikuje zabršetku posljednje pjesme s jednostavnom violinskom melodijom. Ovaj album predstavlja Machine Head u najproduktivnijem i najkreativnijem svjetlu.  Za kraj što drugo reći nego da ove genijalce čekamo na europskoj turneji. Machine Head su jedan od onih bendova koji se zahvaljujući kvalitetnim glazbenicima nikad neće izlizati i nikad mu neće ponestati ideja. Zadržavajući svoj specifičan zvuk gitara, groove rifove, koji su toliko utjecajni da su ih upili i neki nu-metal bendovi, Machine Head je kroz godine postao jedan od ključnih američkih bendova i to će još dugo ostati. „Unto The Locust“ samo je potvrdio njihovu reputaciju i sigurna sam da će privući i horde novih fanova.

Popis pjesama:

01. I Am Hell (Sonata In C#)
I) Sangre Sani
II) I Am Hell
III) Ashes To The Sky
02. Be Still And Know
03. Locust
04. This Is The End
05. Darkness Within
06. Pearls Before The Swine
07. Who We Are

Recenzija: Buna Bernarda Juretić