80/100

(Drakkar Entertainment, 2011)

Oko Omege Lithium, jednog od najpoznatijih domaćih bendova na europskom tlu, posljednjih su se tjedana raspisali svi relevantni domaći mediji stoga ću preskočiti uvodno predstavljanje benda i ranijih uradaka i gotovo mjesec dana nakon izlaska albuma „Kinetiku“ posvetiti nekoliko redaka.

Album „Kinetik“ nesumnjivo je u samom vrhu domaćih izdanja sa ‘alter’ predznakom i to potvrđuje već uvodna pjesma „Colossus“ sa svojim dramatično-napetim introm koji se grana u bogatu melodiju koju predvode industrial gitarski riffovi i upečatljivi glas pjevačice Mye Mortensen. U više-manje istom tonu nastavlja i aktualni single „Dance With Me“ koji je dodatno začinjen lovljivim i naoko agresivnim refrenskim segmetom „dance with me! dance with me!“ koji kombiniran sa upečatljivom pozadinskom vokalnom linijom vrlo brzo ulazi u uho i gotovo hipnotičkom snagom osvaja i tjera na još barem jedno uazstopno ponavljanje. „Stip Me“ se adekvatno nastavlja na istu formulu svoje prethodnice sa nešto manje razgranatim aranžmanom gdje se naglasak stavlja i na gotovo zborske muške pozadinske vokale. „Time Of Change“ kreće silovito sa industrial bitovima koji svoj razbijajući tempo smiruju samo kada red dolazi na Myu Mortensen. Naslovnu „Kinetik“ u samom uvodu krasi vrlo dobra bubnjarska dionica koja se stapa sa popularnim no ne suviše naglašenim pop-industrial prizvukom što je čini vrlo ‘radio-friendly’ pjesmom koja će zadovoljiti i one glazbene konzumente koji se u svojim glazbenim afinitetima ne bave suviše vokalnom i aranžmanskom slojevitošću. Pjesma „Kinetik“ pravi je primjer kako glazbeno, vokalno i aranžmansku pjesmu približiti prosječnom radio slušatelju pritom joj ni u jednom dijeliću ne oduzevši sav sjaj instrumentalno-vokalnog bogatstva. „Salvation Refused“ nešto je urbanijeg i alternativnijeg zvuka kao i „I Am God“ koja Omegu Lithium definitivno svrstava na tron vodećeg domaćeg ‘alter’ benda koji plovi industrial vodama. „Breaking“ tvrdnju dodatno potvrđuje kao i „Cut Forget“ koja će zapeti u uho i najtvrdokornijim ljubiteljima glazbene industrijalizacije koji običavaju tijela žestoko gibati na Rammsteinovim festivalskim svirkama. „Wind“ koja slijedi je iznenađenje na glazbeno-aranžmanskom tragu ‘electro’ eksperimenata austrijskog benda L’amme Immortelle. A i Mya u nešto intimnijem ozračju gotovo da može parirati odličnoj vokalistici Sonji Kraushofer stoga je šteta što na albumu gledajući ga u cijelosti nije pokazala malo više hrabrosti u glasovnim varijacijama već se pomalo školski drži zadanih paleta karakterističnih za bendove čiji stil varira u svim slojevima industrial rocka. „Pjesma (A song)“ odlično se nastavlja na prethodnu „Wind“ i prikazuje Omegu Lithium u pravom ‘dark’ predznaku što će posebno razgaliti žensku populaciju odjevenu u korzet kombinacije. „Pjesma (A song)“ ujedno je i jedina pjesma na albumu koja donosi refren na hrvatskom jeziku i to joj daje posebnu dimenziju, onu koju nažalost nemamo priliku često osjetiti a to je ponos na uspjeh jednog domaćeg benda izvan granica Hrvatske koji se na svom putu uspjeha ne odriče svojih korijena. Bonus pjesma na izdanju je „Kinetik (mechanical remix)“ koja odlično zatvara uradak sa kojim si je Omega Lithium, nadam se, široko otvorila vrata u svijet.

Ono što će neki poklonici prvog albuma Omege Lithium istaknuti kao nedostatak ja ću označiti kao prednost. Naime, Omega Lithium se na „Kinetiku“ dobrano udaljila od prvotno zamišljenog metal zvuka i približila svoj opus industrialu na tragu mega popularnih Šveđana Deathstars koji su prije nekoliko godina olujnom brzinom poharali europsko tlo žedno dobrog i neisforsiranog industrial zvuka. „Kinetik“ je odlično produciran album vrlo modernog industrial zvuka prožet nekim klasičnim gothic elementima ugrađenim u vrlo kvalitetnu elektronsku pozadinu i svi ga ovi elementi čine jednim od najboljih izdanja na svjetskom glazbenom tržištu alternativnog predznaka. Obavezno poslušati!

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)