NASLJEĐE GLAZBENOG FENOMENA 20 GODINA NAKON ALBUMA ‘NEVERMIND’ I KONCERTA U PARAMOUNT THEATERU

(Universal Music, 2011.)

Na početku moram priznati da sam DVD ‘Nirvana – Live At The Paramount’ te digitalno remasterirano izdanje legenarnog albuma ‘Nevermind’ od hrvatskog distributora dobila tri tjedna prije nego sam nakon nebrojenih pokušaja otvorila kutijicu i zavrtjela disk u DVD playeru. Čak i nakon toliko godina od smrti vođe Nirvane to je bila jedna od najtežih zadaća od vremena otkada seže moj interes za ono što danas nazivamo alternativnom glazbom. Jer, moram biti u iskrena, moj bliski odnos sa Nirvanom seže tek u doba legendarnog koncerta u Rimu 25. veljače 1994. godine koji je u povijest ušao po umalo kobnom ishodu po danas legendarnog i nikad prežaljenog Kurta Cobainea. Sve do tada Nirvana je za mene bila jedan od bendova koji se vrte u ušima, ali ništa više od toga. Za tada 13-godišnjakinju na pragu otkrića svog teenagreskog buntovništva to je bilo i više nego dovoljno. U to vrijeme moj je interes za Nirvanu odjednom porasao zahvaljujući beskonačnim razglabanjima u glazbenim časopisima o umalo fatalnom koncertu koji je, pokazati će se mjesec i pol kasnije, bio samo uvertira u metak koji si je u glavu ispalio sam Kurt Cobain i time presudio samom sebi, Nirvani, ali i grunge pokretu u cjelini. Jer nakon Nirvane više ništa nije bilo isto.

I sada dok, 20 godina nakon izlaska albuma ‘Nevermind’ u CD playeru prebirem po ‘Smells Like Teen Spirit’, ‘In Bloom’, ‘Come As You Are’, ‘Lithium’ ili ‘Drain You’ opetovano beskonačno i gotovo besramno uživam u jednostavnoj, ali svejedno dubokoj i slojevitoj poruci koju Kurt Cobain sa svojim bendom prenosi onima koji su spremni otvoriti uši i poslušati bez straha i predrasuda.  Neki će reći da je ikona koju do danas veličaju generacije i generacije buntovnih klinaca na pragu života ništa drugo do jednog običnog narkomana koji se nije znao i mogao nositi sa svojom iznenadno stečenom popularnosti i ovisnosti pa je bijeg pronašao u smrti. Drugi će istaknuti umjetničku genijalnost momka iz Aberdeena/Seattlea koji je svojim stihovima promijenio jedan značajni segment glazbenog svijeta. Barem onog alternativnog.

Poklonici lika i djela ne samo Kurta Cobaina već Nirvane u cjelini shvaćaju da je glazba koju je stvarao ovaj fenomen s početka 90.-ih bio otpor mainstreamu i kulturi koja se oko njega razvila, uobičajenim i društvenim normama te otpor roditeljima kako to i priliči pubertetskom dobu. Unatoč dubokim analizama i sociološkim raspravama autor stihova za kojima su se poveli milijuni teenagera diljem svijeta često je isticao da njegovi stihovi često opisivani kao ‘pseudo-protukulturna ideologija’ nemaju neko određeno značenje no to je samo poticalo fanove na traženje dubljeg značenja, a njihovog autora otuđivalo od svijeta i života.

Danas, kada iz  jedne druge, zrelije, perspektive slušam ‘Breed’, ‘Polly’, ‘Stay Away’ ili ‘On The Way’ jasno vidim socijalnu i kulturološku dimenziju Nirvaninog izričaja koji se u politički turbulentnim 90-ima shvaćao kao predstavnik političkih stavova izravno povezanih sa grunge pokretom koji se u društveno-političkom smislu svrstavao rame uz rame sa glamom i punkom. Grunge nije bio samo glazbeni smjer već društveni stav u uskoj vezi sa određenim političkim vjerojanjima i uređenjima. Glazbeno, grunge je zvučao kao i ljubiteljima popularne glazbe prihvatljiviji izričaj punka i metala sa podjednako sirovom i žestokom destorzijom i odgovorom buntovne mladeži. Stoga nikoga ne treba začuditi spoznaja da je Nirvanina ‘Smells Like Teen Spirit’ postala klasična rock himna i stala rame uz rame sa ‘Stairway To Heaven’ Led Zeppelina i svrstala se u red sveprisutnih u svim radijskim programima. A prošlo je 20 godina otkada je pjesma objavljena na Nirvaninom drugom albumu ‘Nevermind’. Legendarnom. Zauvijek zapisanom zlatnim slovima na stranicama rock ‘n’ roll povijesti nagriženim sexom, alkoholom, drogama i dobrom glazbom.

Album ‘Nevermind’ zasigurno je jedan od glazbenih fenomena jer u vrijeme kada je izašao osim munjevitog uspona na top listama nije moglo proći ni poštenih 10 minuta a da se ‘Smells Like Teen Spirit’ nije zavrtio na tada pojmu svih pojmova – MTV-u dok su pisani mediji u fokus stavljali uništavanje instrumenata na pozornici i primjeno ‘klošarski’ izgled članova Nirvane za kojima je svijet naprosto poludio.

Upravo zato je i DVD ‘Live At The Paramount’ koji po prvi puta ikada donosi snimku Nirvaninog koncerta iz 1991. godine, one iste kada je objavljen album ‘Nevermind’ rijetki dragulj kojega si svatko tko imalo drži do svog glazbenog poznavanja alternativne scene i benda koji je pop glazbu popravio u mnogo elemenata treba priuštiti ili barem odgledati sa velikim poštovanjem.

Ovaj DVD donosi Nirvanu u punom sjaju svoje ideologije, poruke i glazbene genijalnosti na vrhu grunge pokreta. DVD i Blu-ray ‘Live At The Paramount’ definitivno je jedini pravi izbor za nostalgične fanove legendarnog i davno izgubljenog benda i donosi snimku Nirvaninog nastupa u Paramount Theater na Hallowen 1991. godine. Mi koji Nirvanu pamtimo iz toga vremena složiti ćemo se da je ovo vjerojatno najbolji Nirvanin nastup zabilježen kamerom (uz legendarni MTV unplugged in New York koncert kojega je bend odsvirao 14. prosinca 1993.) na kojem se nalaze najveće Nirvanine uspješnice (uključujući one sa albuma ‘Nevermind’ poput, suvišno je i spomenuti ‘Teen Spirit’ te Vaslines cover ‘Jesus Doesn’t Want Me for a Sunbeam’ ili i danas kontroverzne i provokativne ‘Rape Me’.

Posebnost ovog DVD-a je odlična sirova snimka koja toliko vjerno dočarava razbijanje gitara na pozornici i ostvarivanje revolucionarnog sna Kurta Cobainea, Krista Novoselica i Davea Grohla da gotovo da se osjećate prisutnima u dvorani. Dodatnu čar ovom izdanju daje i činjenica da je danas posthumno slavljeni Kurt Cobain na ovom koncertu  još u potpunosti neokaljan slavom i blista u punoći svog buntovnog izražaja brilijantno izvodeći jednu pjesmu za drugom. Treba podići spomenik onomu tko je zabilježio ovaj koncert svega nekoliko dana prije nego je ‘Nevermind’ dosegao nebesa sa 500 000 prodanih kopija albuma! Jer ovo je jedinstvena prilika vidjeti glazbenog genijalca kako žudi ostvariti svoj san o slavi i kako gotovo savršeno izražava svoju kreativnu intimu koju će kasnije heroin i turbulentan brak sa kontroverznom Courtney Love razbiti.

‘Live At The Paramount’ pršti energijom, a snimka je toliko dobro obrađena da se može vidjeti svaka kap znoja koja kaplje na bubnjeve Davea Grohla. Kamera kruži oko Cobainea dok izvodi svoj sirovi solo ‘Blew’ i prevrće svijet naglavačke. Na drugom snimljenom i ranije spomenutom unplugged koncertu snimljenom 1994. godine u New Yorku pozornica je uređena kao pogrebna dvorana. Na koncertu 1991. u Paramount Theater u Seattleu Cobain je svirao kao da će živjeti zauvijek. Je li mu se ostvario taj san – odlučite sami.

Tekst: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)