(Hammer Records, 2009)

88/100

Nevergreen je bend koji iako službeno dolazi iz Mađarske svoje korijene vuče iz Srbije i koji je iako relativno nepoznat potencijalnoj domaćoj publici ipak poznat onima koji koliko-toliko redovito posjećuju mađarski Sziget Festival na kojemu su u nekoliko navrata zasvirali sa svjetski poznatim bendovima kao što su Apocalyptica, Paradise Lost ili The 69 Eyes.

No unatoč tomu što Nevergreenu na domaćem tržištu tek predstoji proboj iza sebe imaju impresivnu diskografiju, a album «New Empire» (2009.) njihovo je osmo studijsko izdanje. I treći album u nizu koji su izdali u dvojezičnom, mađarskom i engleskom, izdanju.

Nevergreen je bend čiju glazbenu okosnicu čini glas Boba Macure u jednostavnim stilskim rješenjima u kojima ga prati ostatak benda. I upravo to je ključni faktor na koji mogu računati kada je riječ o naklonosti publike. Jer izbjegavši trendovske nakićene aranžmne i žanrovska eksperimentiranja kojima je većina bendova danas sklona Nevergreen su stvorili svoj stil koji prepoznatljivo naslanjaju na velikane Fields Of The Nephilim i The Sisters Of Mercy i koji publika voli zbog jednostavnih melodija, pamtljivih riffova i izraženih refrena. Uz to što vrlo uspješno plivaju u gothic rock vodama na svakom albumu Nevergreen obrade i jedan svjetski pop hit pa se tako na albumu «New Empire» nalazi mračna verzija velikog Madonninog hita «Frozen» koja će, unatoč tomu što nije jedna od pjesama koje nose album, svakako privući svačiju pažnju svojim harmoničnim konceptom i izražajnim i uvjerljivim gothic vokalom. Uz Boba Macuru svakako treba spomenuti i klavijaturistu Miklosa Matlaryja koji je druga pokretačka osovina Nevergreena i čovjek koji uz Macuru stvara svu glazbu i tekstove. Možda je upravo to, kao i želja da se vjerno dočara gothic atmosfera, razlog tomu što klavijature vode glavnu riječ u svim pjesmama na albumu i zašto su instrument oko kojeg se nadograđuje kompletna glazbena slika albuma «New Empire». Produkcijski, ipak su nešto naglašeniji bubnjevi i vokal pa tek zatim gitare i pozadinski vokali Valentine Simon koji produbljuju inicijalni osjećaj koji se proteže kroz cijeli album. Album otvara vrlo snažna «Now and Forever», grandiozna pjesma sa uvodnom orkestracijom, zborom i svim elementima koji su svrstavaju u red planetarnog hita Sisters Of Mercy «Temple Of Love» dok se album nastavlja u više-manje istom mračnom zvuku kroz «Hunger For Blood», «White Russian», «Eternal Avenues» do naslovne «New Empire i zaključne «Nation Of The Dead» ne dopuštajući da album napravi odmak u stilskom pogledu i ode u smjeru nakićenih hit-aranžmana koji će ga udaljiti od underground podzemlja iz kojega dolazi i približiti radijskim ljestvicama aktualnih hitova. No zato u underground okruženju, sa svojim istovremenim gotičko mračnim te power metal linijama uz pokoji prizvuk thrash gitarskih rifova, ovaj album pokazuje sav svoj potencijal, a njega se ne bi posramila ni neka mnogo veća i priznatija imena. Jedini mu je neodstatak što pjesme, kada se gledaju kao albumska cjelina, nimalo ne odskaču jedna od druge. Sve su glazbeno i produkcijski dovedene do žanrovskog vrha i to je nešto što će zasmetati ne samo kritici željnoj vječne polemike već i publici koja se često grozi jednoličnosti i prividne glazbene savršenosti sa kojom se teško može poistovjetiti. No unatoč tomu «New Empire» jedan je od najkvalitetnijih gothic rock/metal albuma koji se trenutno nalaze na tržištu i svakako album koji treba uvrstiti u elitne katove ovog danas pomalo zanemarenog glazbenog pravca.

Službena web stranica: www.nevergreen.com

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)