90/100

(2011.)

Moram priznati da sam isprva bila prilično skeptična oko glazbe ove grupe. Žanr „futuristic metal/electronica hybrid“ mi se nekako činio kao nešto što inače ne slušam, ne preferiram i ne volim prvenstveno zbog „futuristic“ i „electronica“ jer nikada nisam bila ljubitelj tog prizvuka, koji meni osobno često zvuči više iritantno nego kvalitetno.
No pri prvim taktovima albuma „Antagonist“ slovenske grupe „Neurotech“ uvjerila sam se u suprotno i iznenadila da takav jedan kvalitetan bend uopće postoji na našim prostorima.
Ne djeluju dugo,početkom 2008. izdali su prvi EP „Transhuman“ i sljedeće tri godine bavili su se komponiranjem i usavršavanjem dosadašnjeg albuma, kako bi im debitantski album „Antagonist“ izašao u ožujku 2011. Tri godine usavršavanja dovele su ovaj album do tehničke perfekcije što je danas stvarno rijetkost. Većina metal bendova koriste simfonijske orkestre i zborove kako bi obogatili svoj zvuk što na kraju ispadne prazno i neprofesionalno dok je Neurotech električnim zvukovima nadmašio sav simfonijski orkestar i mnoge trenutno najpoznatije grupe njihovog žanra. Hibridnost u zvuku ove grupe jest upravo ono što ih čini kvalitetnim, konstantna igra distorzije električne gitare, vokalnog growla i savršeno ukomponiranih elektroničkih zvukova jednostavno fascinira pri prvom slušanju. „We Are The Last“, „The Angst Zeit“, „Inject Me Now“ su pjesme koje svakako morate poslušati, vrhunac ovog fascinantnog albuma.
„Antagonist“ i grupa Neurotech treba služiti kao primjer mnogim metal „pokušajima“ ovoga prostora jer stvarno zvuči profesionalno i „svjetski“. Svi ljubitelji žestoke glazbe bilo kojeg podžanra svakako bi trebali poslušati ovaj album koji se može besplatno preuzeti na www.neurotech.si jer, vjerujte, nećete požaliti.

Recenzija: Maja Trstenjak (maja@venia-mag.net)