(Cooking Vinyl, 2012.)

žanr: alternative metal

9/10

Marilyn Manson, čovjek koji je svojom pojavom alternativnu scenu okrenuo naglavačke upravo je objavio novi studijski album naziva ”Born Villain”. Najavljujući izlazak svog osmog studijskog albuma apsolutni kralj nove generacije američkog shock rocka rekao je da je ”Born Villain” njegov povratak naglasivši da se tijekom godina umorio ne samo od svog glazbenog smjera već i od samoga sebe. To ne bi trebalo nikoga iznenaditi jer Manson se u proteklih 18 godina prvenstveno trudio šokirati, a tek onda baviti glazbom i ostvariti neke od najimpresivnijih uradaka kada je riječ o alternativnoj glazi. No, je li ”Born Villain” uistinu veliki povratak još većeg Mansona?
Ono što je sigurno je to da je Marilyn Manson fascinantno zaokružio bljeskove svoje inspiracije proizašle iz gotovo praznog stana ogoljenih zidova u koji se zatvorio stvarajući album koji je upravo predstavio svijetu. Stoga ”Born Villain” nije samo zbir jesama već album sa uvodom, zapletom i završetkom te album koji se poigrava različitim strahovima i osjećajima, od klaustrofobične ”Hey Cruel World” u kojoj upire prst u društvo u kojemu živimo i sebe samoga, prepoznatljivih provokativnih stihova preko najavnog singlea ”No Reflection” u kojoj se naslanja na Joy Division, Birthday Party fazu Nicka Cavea te Killing Joke do energične ‘Children Of Cain’ koja uz fantastičnu ”Murders Are Getting Prettier Every Day” čini neke od stvaralačkih vrhunaca ovog naoko kontroverznog no vrlo iskrenog i kritičnog autora. Manson na ”Born Villain” nije zaboravio ni izričaj koji mu je donio popularnost svjetskih razmjera pa se dobro nam znanom industrial stilu vraća u ”Astonishing Panorama of the Endtimes”.
Za kraj albuma Manson je ostavio impresivnu mještavinu stilova koji dodatno naglašavaju njegov nepatvoren osjećaj za ironiju no i harmonični pozitivizam skriven iza maske dubokog pesimizma. Kao i uvijek kada je riječ o Marilynu Mansonu njegovi stihovi odlično upakirani u glazbeni paket vrsne produkcije variraju od genijalnih, gotovo nadnaravnih do onih koji su u skladu s njegovom scenskom pojavom ovdje prvenstveno da bi šokirali. No ni slučajnom promatraču baš kao ni vrsnom poznavatelju Mansonova lika i djela neće promaknuti nota osobnosti koja se proteže albumom. Čini se da je Manson ovaj puta dušu reflektirao u svoju glazbu ostavivši društvene teme iza sebe. Nakon nekoliko slušanja ”Born Villain” u određenim liričnim i notnim teksturama dobiva i prve osobne obrise, a to je vjerojatno i bio Mansonova namjera.
”Born Villain” definitivno nije najbolji Mansonov studijski uradak no svakako je album koji će dodatno produbiti povezanost Mansona i njegovih poklonika no i djelo koje glasno govori da jedna od medijski najeksponiranijih rock ikona 21. stoljeća ima još mnogo toga za reći. Nadam se i ubuduće više glazbom, manje marketinški isforsiranim šok metodama.

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)