(Century Media, 2012.)

žanr: gothic metal

10/10

Nakon što me Lacuna Coil nije u potpunosti razoružala sa svojim albumom ”Shallow Life” sa dozom opreza sam pristupila slušanju najnovijeg uratka odavno kultnih talijanskih gothic metalaca ”Dark Adrenaline” koji će pod etiketom Century Media Recordsa biti objavljen za  nekoliko dana.
Lacuna Coil bend je koji od albuma prvijenca ”In Reverie” (1998.) stvorio glazbenu priču različitog glazbenog spektra unutar žanra za koji su se opredijelili i čije smo pjesme u proteklih skoro petnaest godina doživjeli u različitim formama i oblicima, od onih sveopće prihvaćenih, mainstream do u potpunosti čistih underground nota. Vjerojatno u tom izuzetnom spoju metal zvuka kojim suvereno vlada odlični Andrea Ferro sa simfoničnim prizvukom vođenim iznimnim glasom u svakom pogledu predivne Cristine Scabbie je tajna uspjeha benda koji se u bespuća metal glazbe otisnuo iz Milana u susjednoj nam Italiji. Ta raznolikost glazbenih mogućnosti unutar jednog pravca za koju su se odlučili ovi talentirani Talijani, dokazuje to album ”Dark Adrenaline”, je sa početkom, ali bez kraja. Jer njihov je zvuk na šestom studijskom uratku u nizu bogatiji i svježiji nego ikad prije, unatoč tomu što su nas u svojoj karijeri navikli na devijacije u odnosu na ustaljenu formulu metal zvuka. Stoga uđimo u ”Dark Adrenaline”.
Prvi korak u album je pjesma ”Trip the Darkness”, ujedno i prvi single skinut s albuma za koji je bend snimio i video broj. Na prvu loptu pjesma će se učiniti jednostavnom u onom pozitivnom kontektstu da Lacuna Coil nije izgubila svoju jedinstvenost no iz slušanja u slušanje pjesma će sve više rasti zahvaljujući svojim bogatim synthevima i glazbenoj bazi gitaskih riffova uz koje suvereno vladaju oba glasa Lacuna Coil, Cristinin i Andrein. Ključni moment pjesme nastupa točno na 1:50 kada se atmosfera smiruje i Lacuna Coil zaranja u korijene svog bitka, a dominaciju preuzima Cristina Scabbia sa svojim izuzetnim glasom kojeg iz pozadine baš u pravim trenucima nadopunjuje Ferrov glas.
”Against You” sljedeće ja pjesma na popisu i prva koja odiše pomno doziranim sastojkom psihodelije. Dok se Scabbia i Ferro izmjenjuju u ulozi vodećeg glasa impresivna je spoznaja kako se Lacuna Coil u samo nekoliko minuta iz klasičnog metal benda može transformirati u krajnje pitko psihodelični zvuk koji će definitivno podići raspoloženje odličnim gitarističkim dionicama .
”Kill The Light”, drugi single objavljen s albuma, prva je pjesma na mojoj favorite listi zahvaljujući bolno iskrenom no istovremeno snažnom glasu Cristine Scabbie na koju se u odličnom refrenu nadovezuje Andrea Ferro. Dodatne bodove donosi i snaga koju će djevojke slomljenih srca crpiti iz Cristininog dijela refrena: ”when I’m lost and don’t know what to do/ you’ll run away from me/but you’ll never kill the light inside me”.
”Give Me Something More” sljedeći je korak sage mračnog adrenalina i pjesma u klasičnom Lacuna Coil rasponu, na prvo slušanje ništa posebno, na svako drugo vrlo osvježavajuća i dobro izbalansirana za pokoji repeat tijekom preslušavanja albuma.
Slijedi ”Upside Down”, moj drugi osobni favorit na ovom albumu. Odlična pjesma u rock štihu o neshvaćenoj ljubavi, životu i impresivno izražajno Scabbijino pjevanje refrena koji je apsolutno i nepobitno zarazan: ”I’m living the dark side upside down, laughing at my disaster….”, poznato? Upravo zato što je toliko poznato i blisko je ta pjesma na vrhu pri odabiru favorita.
”End Of Time” sljedeća je u nizu i pjesma koja naprosto ostavlja bez daha. Još jedna koja će biti obilježena trajnom oznakom favorita. Nježna, lagana, duboka i iskrena pjesma o nekim neostvarenim snovima i dubokoj posvećenosti nekomu u  kojoj na prvo slušanje u uvodnim notama nećete prepoznati znatno spušteni tonalitet Cristininog glasa kojem se pridružuje i iznenađujuće čist i zavodljiv glas Andree Ferra u emotivnom refrenu u kojem se doslovno savršeno spaja sa Cristininim.
”I Don’t Believe In Tomorrow” vraća na tragove čistog metal zvuka, onog koji toliko dobro ‘sjeda’ kad se radi o Lacuni Coil. Svaka dodatna riječ bila bi suvišna.
‘‘Intoxicated” je sljedeća u nizu mojih favorita. Pjesma prigušenog metal zvuka na rock decibele i Cristinin glas u punom sjaju plus Ferrin izražajni refren uz bljeskove gitarskih riffova dobitna su formula.
”The Army Inside” pjesma je u kojoj glavnu riječ vode Ferro i gitare iako se i Scabbia izborila za skoro pa i vodeću ulogu. Odlična za zapaliti atmosferu na koncertima.
”Losing My Religion”, novo ruho R.E.M.-ovog evergreena. I jedna od najboljih obrada općenito koje se mogu čuti u glazbenom svijetu. Uvijek je posebno zadovoljstvo moći uživati u obradi koja dostojno može stati uz rame originalu. Ovo je jedna od njih.
”Fire” svojim aranžmaskim ruhom drži tempo albuma, red gitara, red Cristine, red Andree. Ništa novo i revolucionarno, a opet tako dobro i zarazno.
I na kraju ”My Spirit”. I da ne znate ništa o priči koju nosi ova fantastična skladba prepoznali biste u njoj lice jednog, jedinog i nikada prežaljenog Petera Steelea, frontmana nezamijenjivih Type O Negative koji nas je napustio 14. travnja 2010. godine. Pozadinu zvučne zavjese ove pjesme nose ”teški” zvuci na kakve su nas Pete i Type O navikli, a iz refrena pjesme jasno je da je to pozdrav Lacune Coil čovjeku koji je na bend toliko utjecao i koji im je bio prijatelj. Kad se prepustite stihovima: ”…. remember me but let me go” prisjetite se velikog umjetnika koji će uvijek živjeti u srcima onih čije je živote oslikao svojim mračnim notama. I vjerujte stihovima Lacune Coil: ”my spirit is free I’m coming home”.
Lacuna Coil nesumnjivo ima, iako smo tek u siječnju, jedan od najboljih albuma u 2012. godini. Izuzetan glazbeni spoj svih glazbenih utjecaja koji su ih formirali u ono što danas jesu, izbalansiran zvuk koji jednako glasno odjekuje i na europskom, i na američkom tlu, svježina aranžmana i vrlo zanimljiva vokalna rješenja u kojima naprosto briljiraju Andrea Ferro i Cristina Scabbia aduti su koje će teško oboriti i puno razvikaniji, a u glazbenoj ekspresiji  ne toliko inovativni bendovi. Lacuna Coil bend je koji se doista ne može usporediti niti sa jednim drugim na svjetskoj sceni – jednostavan, a opet razgranat i bogat u svojoj glazbenoj formuli predvođen jednim od najboljih i najuvjerljivijih ženskih glasova na sceni kojemu je ravnopravno pridružena prepoznatljiva hrapvao-čista muška vokalna linija kojoj ne smeta ni ponekad predvidljiva smjena glasova u kojoj se ne skriva ponekad vrlo poželjna doza iznenađenja. Unatoč tomu ne dozvolite si privilegiju propustiti doživjeti ”Dark Adrenaline”!

Popis pjesama:
1. Trip the Darkness
2. Against You
3. Kill the Light
4. Give Me Something More
5. Upsidedown
6. End of Time
7. I Don’t Believe in Tomorrow
8. Intoxicated
9. The Army Inside
10. Losing My Religion (R.E.M. cover)
11. Fire
12. My Spirit
13. Soul Inmate (Bonus)
14. Dark Adrenaline (Japanese Bonus Track)

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)