95/100

Roadrunner Records , 2012.

Svojevrsni bogovi progresivnog rocka, Rush, objavili su svoj dvadeseti studijski album ”Clockwork Angels” 12. lipnja.
Kada je riječ o progresivnom rocku vremešni Kanađani koji su svoju glazbenu karijeru započeli danas već daleke 1968. godine jedan su od stvaralački najplodnijih i najutjecajnijih bendova,a posebnost albuma ”Clockwork Angels” u tomu je što se Neil Peart udružio sa autorom znanstvenofantastičnih romana Kevinom J Andersonom kako bi stvorio konceptualni album baziran na istoimenom romanu. Stoga se nemojte iznenaditi ako se već od uvodne skladbe ”Caravan” do zaključne ”The Garden”  nađete u svijetovima izgubljenih gradova, gusara i inih likova danas popularnih ‘steampunk’ knjiga. Posebnost ovog albuma je i to što je ”Clockwork Angels” prvi konceptualni album grupe Rush od planetarno popularnog ”Hemispheres” iz 1978. godine.

No, recimo par riječi i o samom albumu. ”Clockwork Angels” otvara gotovo metalski žestoka ”Caravan” koja je ujedno jedna od najžešćih pjesama na albumu i odličan početak 66 minuta dugog, opijajućeg albuma. Ono što je jasno već na trećoj po redu pjesmi naziva ”The Anarchist” je to da Rush na svom novom studijskom uratku mnogo progresivniji nego što je to bio na prethodniku ”Snakes & Arrows”. No istovremeno Rush na ovom albumu donosi podjednako ornamentalni zvuk po kojem su poznati iz ranijih faza svoje karijere, iz 70.-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Zato je vjerojatno dok zvučnicima odjekuje ”Seven Cities Of Gold”, skladba izrazito futurističkog zvuka u bogatog aranžmana teško pobjeći pitanju – zašto se nakon toliko povrataka u budućnost još jednom vratiti u istu? Zato što se budućnost mijenja. A s njom se mijenja i glazba koja o njoj govori. Dokaz tomu je upravo novi album grupe Rush – futuristički, drugačiji, a opet isti i prepoznatljiv. Onako prokleto dobar na Rushevski način. Jedna od karakteristika koja neosporno obilježava ”Clockwork Angels” je mulitalentirani Geddy Lee koji je na ovom albumu vokalno briljirao. Bogatsvo aranžmana i vrhunsko sviračko umijeće kovano desetljećima pravi su dokaz tvrdnje da ovaj izvanvremenski trio nastavlja rasti i razvijati se i još uvijek ima tu danas sve rjeđu moć odvesti slušatelja na mjesto na kojemu još nije bio. ”The Wreckers”, sanjiva, progresivna, rockerska, izbalansirana, predvođena odličnim vokalnim rješenjem i još boljom vokalnom izvedbom dokaz je rečenoga. ”Headlong Fight” još jednom pokazuje bendovu žešću stranu baš kao i ”Wish Them Well” dok zaključna ”The Garden” zvuči kao pravi futuristički klasik, za prog bend Rush kalibra veličanstvena pjesma koja će, ukoliko ikada do toga dođe, zaključiti i priču istoimenog filma na velikom platnu.

”Clokwork Angels” je album koji ima dušu. Remek djelo spoja tradicionalne melodičnosti i progresije. No ”Clockwork Angels” je i  jedan od najbitnijih albuma u pravcu modernog rocka. U vremenu kada se rock pokret nalazi na aparatima za održavanje života i kada se glazba stvara u digitaliziranim studijima u kojima se vješto ”pegla” sve od instrumentalističkih solaža do vokalnih ekspresija imati u ruci album koji i nekoliko puta za redom može rasplakati i one rođene iste godine kada i bend velika je stvar. Ujedno, to je čini se i zaštitni znak grupe Rush.

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)