Datum izlaska: 24. 6. 2011.

Produkcija: Roy Z

Label: Nuclear Blast

Žanr: Groove metal, thrash metal

Ocjena: 3/4

Nakon od strane publike i kritike dobro prihvaćenog A-Lexa (2009.) velika Sepultura vraća nam se na scenu s dvanaestim po redu albumom Kairos koji zapravo fanovima ne nudi ništa novo niti pretjerano žešće u odnosu na prethodna izdanja. To naravno ne znači da pjesme nisu kvalitetne, mnoge od njih bi sigurno bile puno efektnije u izvedbi uživo. Zadržali su stil, intenzitet, virtuoznost i to je za pohvalu. Treba također pohvaliti produkciju za koju je zaslužan fenomenalni Roy Z (prije radio s imenima kao što su Judas Priest, Helloween, Bruce Dickinson). Prva pjesma „Spectrum“ na moje iznenađenje, a već sam na početku očekivala thrash metal rasturačinu, djeluje dosta jednolično i ostavlja „sve na isti kalup“ dojam iako posjeduje groove štih za koji je zaslužan prepoznatljiv Derrickov vokal. Zato sljedeća istoimena „Kairos“ ima malo više istaknut ritam, iako sam očekivala malo veći intenzitet bubnjeva, ne samo u ovoj stvari nego na albumu u cjelini. U njoj se prepoznaje specifičan Andreasov stil sviranja. Kao i u sljedećoj „Relentless“ koja je nešto brža, puno distorziranija u odnosu na prethodne i u njoj Derrickov vokal jako dolazi do izražaja. Tu pjesmu obavezno poslušajte jer predstavlja Sepulturu u pravom svjetlu. Ne znam koliko su se ljudi dosad navikli na Derrickov vokal  i doživjeli ga, ali meni je uvijek bio dobar, pogotovo na albumima „Roorback“ i Dante XXI. no ima onih koji još imaju predrasuda prema njemu. Mislim da se njegovo pjevanje jako uklapa u stil benda. Dakle dok Max Cavalera stvara u Cavalera Conspiracy i Soulfly, mi uživamo u snazi Sepulture koja ne jenjava, a to se vidi i na ovom albumu. Slijedi jedno iznenađenje, pogotovo za mene jer sam zbilja velik fan Ministry-a, obrada Just One Fix-a (album Psalm 69: The Way to Succeed and the Way to Suck Eggs, 1992.), jednog od najvećih hitova „očeva industrial metala“. Pjesmu su zbilja odlično obradili, dali joj svoj unikatni groove/thrash štih, a obogatili su je i odličnom solažom. Jako dobra obrada, nemam prigovora, iako sam u početku bila skeptična. „Dialog“ nešto raznovrsnija u svojoj strukturi, kako vokalno, tako i instrumentalno, jedna je od najboljih na albumu. Svakako preporučam, ritam je stvarno zarazan, a niti sljedeća „Mask“ ne zaostaje, koja je po meni pravi thrash metal. U ove dvije pjesme ćete svakako uživati. Nakon malo jednoličnijeg groove zvuka (koji inače ne smije nikako biti jednoličan, prisjetite se recimo dobre stare Pantere koja nikad nije poznavala riječ jednolično), Sepultura se polako okreće thrashu kako se album bliži kraju. Tu su i nešto kraća, pogodna za sve headbangere „Seethe“ i „Born Strong“. To je to što sam tražila, a u „Born Strong“ napokon dobivam, odličnu isprekidanu ritam sekciju, nekoliko dobrih breakeova, zbilja dobra pjesma. Za stare fanove Sepulture koji su ih kao tinejdžeri u 90-ima slušali prava stvar. I tu isto ne znam zašto bi ljudi imali predrasude prema Derrickovom stilu pjevanja, u ovoj pjesmi je odličan, čovjek zbilja ima glasinu, vrlo izdržljivu u kojoj se osjeća prava tamna crnačka boja. A svi znamo da su Afroamerikanci najbolji pjevači u bilo kojem glazbenom žanru. Vjerujte mi, masu puta sam svjedočila predrasudama prema istima, a jedna koja mi se urezala u pamćenje je bila izjava „Metal nije za crnce.“ neke ograničene prazne duše na koncertu Machine Heada 2004. nakon nastupa God Forbid-a koji su bili predgrupa. Dakle, metal ne poznaje nikakva ograničenja, samo ću to reći, a na Balkanu se predrasude uvlače nezaustavljivom brzinom u sve pore kulturnog i društvenog života, što pokazuje i moj navedeni slučaj. Pjesme koje još svakako moram izdvojiti su svakako brza „No One Will Stand“ koja će se svidjeti i starim fanovima, s vrlo promjenjivom ritmičkom strukturom i opet odličnim Andreasovim solom. „Structure Violence“ ima pomalo tribal prizvuk i nije tipična Sepultura, tko uostalom kaže da mora i biti jer je vrlo spora, djeluje pomalo ritualno, što je zbilja atmosferično. Ne znam hoće li se svima svidjeti, ipak mislim da će ovu pjesmu mnogi preskočiti i smatrati ju dosadnom. Na kraju, na Deluxe Editionu našlo se još jedno iznenađenje, obrada Prodigyjeve „Fire Starter“. Originalna ideja, ali ne znam je li to zato da postignu malo komercijalniji uspjeh ili samo zato da vide kako će hit nekog dijametralno suprotnog glazbenog žanra zvučati u njihovoj izvedbi pa su došli na ideju, hej, ajmo malo eksperimentirat. Neki će se pitati što je ovo, što će im to, a nekima će zvučat zabavno. To ostavljam vama na procjenu. Na ovih nekoliko pjesmama koje sam istaknula obratite pozornost jer su zbilja groovy i catchy, a u dosadašnjoj diskografiji Sepulture nastavit će uživati svi thrasheri.

Popis pjesama:

1. SPECTRUM

2. KAIROS

3. RELENTLESS

(2011)

4. JUST ONE FIX (MINISTRY cover)

5. DIALOG

6. MASK

(1433)

7. SEETHE

8. BORN STRONG

9. EMBRACE THE STORM

(5772)

10. NO ONE WILL STAND

11. STRUCTURE VIOLENCE (AZZES)

(4648)
Bonus pjesme (Deluxe Edition)
12. FIRESTARTER (THE PRODIGY cover)

13. POINT OF NO RETURN

Recenzija: Buna Bernarda Juretić