(Universal Music, 2011)

90/100

Alice Cooper je sa svojim novim albumom „Welcome 2 My Nightmare“ dokaz tvrdnje da jedan glazbenik i nakon više od 40 godina karijere koja je prošla kroz sve faze žestine i divljine iskonskog rock ‘n’ rolla još uvijek može zvučati svježe i zanimljivo.

Alice Cooper nikada se nije bojao glazbenih izazova isto kao što se nikada nije bojao biti svoj, a tako je i na netom objavljenom albumu ‘Welcome 2 My Nightmare’ koji zvučnom kulisom pomalo i odvlači u noćnu moru što ni ne čudi budući da album svoj temeljni glazbeni motiv pronalazi u Cooperovom solo prvijencu „Welcome to My Nightmare“ te duhom odvodi štovatelje na putovanje kroz najbolji dio Cooperovih glazbenih 70.-ih.

Vjerojatno zato album na momente zvuči cabaretski (‘Last Man On Earth’) no istovremeno je i klasični uradak velikog glazbenika koji je obilježio ne samo naša već i odrastanja naših roditelja. „Welcome 2 My Nightmare“ album je vrlo modernog rock zvuka no i vrlo nostalgičnog osjećaja u euforiji retro zvukova koji potpomažu zvučnu zavjesu hororifično, baš kao i Aliceovo lice, našminkanih aranžmana koji čine glazbenu temu ovog odličnog urtaka. U pokušaju da ostane budan Alice Cooper na svom novom studijskom uratku nakon šetnje kroz pakao, propuštenih vlakova i seksualnošću nabijenih vražica bitku ipak gubi. Na zadovoljstvo slušatelja koje možda neće oduševiti pomalo zbunjujuća „I Am Made Of You“ u kojoj u uhu zapinje isprogramirani Aliceov vokal dok pjesma kasnije izrasta u mainstream rock polubaladu koja će se vrlo brzo svrstati u red najboljih Cooperovih uradaka na ovom polju. No već druga, „Caffeine“ vraća na dobro utabanu stazu posutu dozom horora i psihoze. Kratka „The Nightmare Returns“ svojim će psihodeličnim raspoloženjem zadovoljiti i one najgladnije shock-rockerske ekspresije Alicea Coopera. „Runaway Train“ tone još dulje u žestoki rock prožet psihodelijom  dok legendarni Vince Gill prebire žicama na gitari.

Humorističnu okosnicu albuma grade „Disco Bloodbath Boogie Fever“ sa svojim, za Coopera, primjetno disco aranžmanom i upečatjivim stihovima: „Bodies here / Bodies there / Piles of bodies everywhere / On the chairs /On the door /Disco bloodbath on the floor“ koji u duhu satire opisuju trenutnu klupsku scenu i „I’ll Bite Your Face Off“.

Emotivnu okosnicu albuma nesumnjivo čini pjesma „Something To Rembember Me By“ koja zahvaljujući svojoj osjećajnosti i ljubavnim stihovima dokazuje da sa Aliceom Cooperom nikada ne znate što očekivati. Pa se u duhu toga velikom glazbeniku u pjesmi „What Baby Wants“ pridružuje pop ikona Ke$ha kao savršeni začin za glasno slušanje ovog zanimljivog spoja dva naoko potpuno različita glazbena svijeta.

No, za fanove diljem svijeta, vjerojatno je najbolja vijest da se na albumu „Welcome 2 My Nightmare“ nakon nekoliko desetljeća izbivanja u igru vraćaju i originalni članovi Alice Cooper benda Neal Smith, Dennis Dunaway i Michael Bruce koji albumu dodaju dodatni rockersko eksplozivni naboj kojemu pridonosi i pristustvo dugogodišnjeg Cooperovog producenta Boba Ezrina koji je odradio odličan posao izbalansiravši horor i rock ekspresiju, hard rock i izražajni glas Alice Coopera u jedan od najboljih albuma koje je ovaj cijenjeni glazbenik objavio u karijeri.

Alice Cooper svoje je mjesto u povijesti besmrtnog rock ‘n’ rolla osigurao desetljećima prije nego je ranije ove godine primljen u Rock And Roll kuću slavnih jer, budimo realni, da se sada već dalekih 60.-ih na sceni nije pojavio Alice Cooper ne bi bilo ni velikana poput Kissa, Twisted Sister no ni recentnijih horor-rock-show atrakcija Marilyna Mansona ili Slipknota. Zahvaljujući jedinstvenom daru, velikom talentu i neiscrpnoj dozi kraetivnosti niti jedni od spomenutih nisu nadmašili Cooperovu „shock rock“ forumulu prihvaćenu u svim dobnim skupinama. „Welcome 2 My Nightmare“ u duhu je toga vrlo inovativni i složeni album za sve generacije koji će svojom glazbenom jednostavnošću i stihovnom pitkošću postati i ostati esencijali album za sve fanove rocka i metala. A oni će ga znati cijeniti.

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)