MANU CHAO

LA RADIOLINA

Nedavno izašli dugoočekivani novi studijski album Manu Chaa naslovljen je La Radiolina, a na službenom sajtu (manuchao.net) postoji i dio nazvan Tevelina, gdje se mogu pogledati razne snimke, među kojima i spot za prvi singl s albuma – Rainin In Paradize. Postoje dvije verzije spota, jedan animirani, a drugi igrani, koji je režitao Emir Kusturica. Osobno navijam za animirani spot, napravljen u stilu albuma – inače, artwork za album je divan, šaren i crtački vrlo dojmljiv, mješavina dječjeg crteža, kubizma, i indijanskih motiva. Pjesma Rainin In Paradize je najavila album još početkom ljeta, i moj prvi dojam je već tad bio da će album biti fenomenalan ako bude u tom stilu – ta je pjesma, naime, melodičnija, brža i nešto žešća od Manuovih prethodnih albuma. Stilski dosta podsjeća na, meni također odličnu, Senegal Fast Food koju je pred koju godinu snimio s Amadou&Mariam. Ipak, ostatak albuma nije sav u tom stilu, već ipak više u stilu njegovih solo albuma, ali s nekim novim utjecajima. Malo je drugačiji od njegovog dosadašnjeg samostalnog stvaralaštva na način da mjestimice čak podsjeća na Mano Negru, što smatram isključivo dobrom činjenicom. Ipak, nije taj prijelaz nimalo šokantan – Manuova glazba je u nekim pjesmama postala nešto brža i nešto plesnija, s možda slojevitijom instrumentalnom pozadinom, ali i dalje njegova, prepoznatljiva – ima tu svakakvih utjecaja koje je najlakše staviti pod zajednički nazivnik world musica, a sve je to prožeto društveno osviještenim tekstovima na španjolskom, francuskom i engleskom.
Album otvara 13 Días, prva od 21 pjesme, uključujući i pet bonus pjesama. Slijede Tristeza Maleza, s kojom već počinje neizostavna politička tematika, te Politik Kills, čiji je sam naslov esplicitna poruka. Stihovi su tako tipično jednostavni, ali govore sve, dijelovi na engleskom su često simpatično, namjerno gramatički neispravni, a to je dio šarma Manuove glazbe na koji smo navikli. Tematski se kroz nekoliko pjesama provlači tema rata u Iraku (“In Bagdad/It’s no democracy/That’s just because/It’s a US country!”).
Slijedi fenomenalna Rainin In Paradize, pjesma koja me očarala od prve melodije, koja se, inače, proteže kroz cijeli album – varijacije na tu melodiju se nalaze u još nekim pjesmama, posebno u Mama Cuchara.
Jedna od pjesama koje se ističu već nakon prvih par preslušavanja je The Bleedin Clown, jedina koja ima cijeli tekst na engleskom, te jedna od tih nekoliko drukčijih pjesama. Ipak je dobar dio albuma u lakšem i nježnijem ritmu, čime podsjeća na neke ranije Manuove radove, recimo na Clandestina, ali s jačim latino i mariachi utjecajem. Osim političke i socijalne tematike, Manu se bavi i nekim intimnim premišljanjima o životu i osjećajima u A Cosa, La Vida Tombola, u kojoj spominje Maradonu, Amalucada Vida, 13 Dias.
Ovo je jedan lijepo zaokruženi album koji zvuči nešto drukčije, vidi se da je Manuova inspiracija otišla dalje na sve strane svijeta, te je još više nego prije pod južnoameričkim utjecajima. Sve u svemu, ovo je jedan odličan album kojim Manu Chao ponovo pokazuje svoju autorsku i umjetničku vrijednost. Možda se nekim fanovima promjene neće svidjeti, no ne vidim stvarnih razloga za to – Manu kao da je na najbolji način spojio svoju glazbenu prošlost s nekom vizijom budućnosti i ako nastavi razvijati svoju glazbu u tom smjeru, odlično. Ako se, pak, okrene u nekom drugom smjeru, vjerujem da ćemo i tad profitirati. Jer ovaj čovjek zna prepoznati dobru glazbu, otkud god ona dolazila, te ju kanalizirati u nešto novo, svoje, i istovremeno od sviju nas.

 Tracklist
1. 13 Días
2. Tristeza Maleza
3. Politik Kills
4. Rainin In Paradize
5. Besoin de la Lune
6. El Kitapena
7. Me Llaman Calle
8. A Cosa
9. The Bleedin Clown
10. Mundoréves
11. El Hoyo
12. La Vida Tómbola
13. Mala Fama
14. Panik Panik
15. Otro Mundo
16. Piccola Radiolina

Bonus tracks:
17. Y Ahora Qué ?
18. Mama Cuchara
19. Siberia
20. Sone Otro Mundo
21. Amalucada Vida

Službena web stranica: www.manuchao.net

Recenzija: Sara Profeta
sara@venia-mag.net