90/100

(Century Media, 2011)

Dream Theater jedan su od najdugovječnijih i još uvijek najinovativnijih bendova u smjeru progresivnog metala i bend koji je u proteklih 26 godina zahvaljujući svojim teatralno-orkestralnim aranžmanima i žestokim riffovima te do savršenstva dovedenim nastupima osvojio svijet. Godinama je bubnjar Mike Portnoy bio zadužen za detalje svakog nastupa i raznovrsnost odsviranih pjesama od koncerta do koncerta, a onda je bend 2010. godine objavio razlaz sa svojim kultnim bubnjarom te vrlo uskoro i ulazak u studio.

Svoj prvi post- Portnoy uradak bend je predstavio na besplatnom online streamingu neposredno pred izlazak albuma i već od samog naziva pa do zaključne note jasno je da je „A Dramatic Turn of Events“ album rođen iz tranzicije i baziran na snažnoj i pomno razrađenoj formuli koja će ujediniti novootkrivneu slobodu, no u isto vrijeme bend zadržati na temeljima na kojima već dva i pol desetljeća egzistira u srcima obožavatelja. Dream Theater na ovom su albumu uspjeli u nečemu u čemu mogu uspjeti samo najbolji – postigli su savršeni balans između svoje vlastite intimističke povijesti iznjedrivši iz svog skladateljskog umijeća epske „Lost Not Forgotten“, „Bridges In The Sky“, „Outcry“ i „Breaking All Illusions“ i žestokog, progresivnog i melodičnog zvuka u uvodnoj „On the Backs of Angels“ ili „Build Me Up, Break Me Down“ poigravši se istovremeno sa dubokom emotivnom komponentom u nešto manje epski dugim no ništa manje osjećajima nabijenim „Outcry“ ili „Beneath the Sufrace“.

No unatoč svoj aranžmanskoj genijalnosti i uvijek iznova očaravajućem i skoro pa bezgrješno balansiranom glasu Jamesa LaBriea fanovi će primjetiti da je umjesto Mikea Portnoya za bubnjevima uzdanica benda Steve Vai Mike Mangini. I to će svakako pozitivno prihvatiti jer baš popt Portnoya, Mangini je savršen bubnjar za Dream Theater, a bend sa njegovim dolaskom u bend nije izgubio već dodatno produbio strast za glazbenim eksperimentiranjem i pomicanjem granica svog glazbenog izričaja. To mogu zahvaliti Manginijevom umijeću da dodatno podigne bend i gotovo savršeno se stopi sa unikatnim orkestracijama koje Dream Theater čine tako posebnim. No treba obratiti pozornost i na gitare Johna Petruccija koje zvuče snažno i toplo no istovremeno i melankolično i briljantno dok donose glas  i tračak agresivnog metala.

„A Dramatic Turn Of Events“ pitkiji je od albuma na kakve su nas Dream Theater navikli tijekom godina i to je stavka koja će im zasigurno privući nešto novih znatiželjnika na koncerte. Oni koji su već dugi niz godina poklonici ovih umjetnika sa bostonske glazbene akademije Berklee College of Music ostati će im vjerni zahvaljujući  besprijekornim klavijaturističkim dionicama, melodičnosti, slojevitosti i razgranatosti instrumentalizacija te novom tračku svjetlosti i svježine kojim odiše „A Dramatic Turn Of Events“.

Mnogo je puteva kojima su Dream Theater mogli krenuti na kraju ere s Mikeom Portnoyem. Više metalu orijentirana glazba definitivno bi im priskrbila kultni status i dovela do produženja diskografskog ugovora i novih turneja no orkestralno-melodična staza posuta dovljnom dozom čistih metalskih zvuka čini se kao pravi izbor za Dream Theater. Jer, u konačnici Dream Theater opet je progresivni rock bend koji kombinirajući elemente iz toliko različitih glazbenih stilova, uključujući i metal, stvara jedinstveni glazbeni svemir za one istančanog sluha i gladi za neponovoljivim glazbenim užitkom. „A Dramatic Turn Of Events“ jedan je od najboljih albuma u ovoj godini i album kojega će fanovi kada se, sutra 13. rujna, pojavi na policama glazbenih trgovina definitivno voljeti.

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)