(Century Media, 2011)

80/100

Veliki In Flames su se vratili! Album ‘Sounds Of A Playground Fading’ svjetlo je dana ugledao 15. lipnja i podijelio fanove. Dok jedni veličaju izraženiju rock orjentaciju ove potporne grede švedskog modernog metal zvuka, drugi žale za izraženim i nepatvorenim metal zvukom u svom punom žestokom sjaju naglašavajući da naslov pjesme ‘Enter Tragedy’ najbolje opisuje ono što su In Flames predstavili na novom albumu. Kako god, In Flames su, i to im nitko ne može osporiti, na albumu ‘Sounds Of A Playground Fading’ isprobali neke nove formule ostavši pritom 100% In Flames. Ako pritom biti In Flames znači biti melodičan do te mjere da štogod da odsvirajui mogu zavoljeti i oni koji inače nisu poklonici žestokih metal nota. A koliko su fanovi skloni inovacijama i transformacijama pokazati će vrijeme. Inovacijama, opet, samo kada je riječ o bendu i zvuku koji prezentira na novom albumu jer Šveđani na ‘Sounds Of A Playgorund Fading’ nisu izmislili ni toplu vodu, a bome ni novu glazbenu formulu za kojom će se povesti svekolika svjetska metal populacija. Pa iako album donosi jako dobro izbalansirane vokalne dionice Andersa Fridena ukalupljene u nešto manje naglašene i bučne aranžmane kompletna zvučna slika je pomalo infaltivna jer In Flames u suštini, osim brzvortećih riffova koji nikako zapravo eksplodirati ne plijene pozornost. Na drugo, treće ili peto slušanje početni riffovi postaju puniji i karizmatičniji, pjesme kompaktnije i razvedenije, a na obzoru se nazire konceptualna slika albuma koju predvodi naslovna ‘Sounds Of A Playground Fading’, a zatvara iznenađujuće jednostavna i vrlo dobra završna ‘Liberation’ koja In Flames profilira u vrlo dobar (melodični) rock bend. Ono što se događa između na momente pada u  monotoniju jer rutinski odrađeni aranžmani u kojima se naglasak stavlja na vokal i melodičnu liniju upotrebom nekih pomalo ažuriranih retro riffova zaista nije ono što će zadovoljiti zagrižene fanove žedne agresivnog riffa i glasnih bubnjeva koji su karakterizirali ranije uratke Šveđana koji, čini se, pokušavaju  napraviti glazbeni zaokret u svojoj karijeri. No, odmaknem li pogled na album ‘Sounds Of A Playground Fading’ od komparacije sa ranijim albumima, jer to je očito pogrešan način sagledanja istoga, In Flamesima ne mogu poreći dobru i nadasve sofisticiranu produkciju koja je agresiju koja pršti iz njihovih ranijih uradaka svela na minimum, svim glazbenicima dala jednaku priliku za izražavanjem jer naglašenih gitarskih riffova ili bubnjarskih linija gotovo da i nema, a Andresa Fridena pozadinski odlično prati ostatak benda. To su aduti koji bi In Flamesima mogli donijeti novu publiku, onu skloniju ‘mekšim’, mainstream notama, ali istovremno dokazuje i da su ljudi koji čine ovaj bend koji je dugi  niz godina harao najžešćim segmentima metal glazbe sazrijeli kao glazbenici i spremni su za eksperimentiranje sa znanjem prikupljenim na bezbrojnim odsviranim koncertima. Jednom kada se u ‘Sounds Of A Playground Fading’, koji bi mogao imati itekako skriveno značenje kada je o In Flames riječ, otkrije točka zadovoljstva neopterećena svime što su ikada ranije napravili nemoguće je ne primjetiti da In Flames syntheve koriste gotovo savršeno, da je ‘Darker Times’ gotovo nevjerojatna fuzija agresivnih i rock In Flamesa u kojoj je bend napravio odličan posao i da ovi momci naprosto tope instrumente dok svijetu i narodu prezentiraju svoje vrlo dobro napisane pjesme. U trenutku saživljenja sa albumom jasno je da je ‘Sounds Of A Playground Fading’ bendovo sigurno sklonište i zbroj svega što su u svojoj glazbenoj karijeri čuli i naučili. A to nipošto nije malo i zanemarivo. To je nešto što bi na predstojećoj turneji moglo izazvati veliki prasak u publici jer svaku pjesmu na albumu odlikuje nuklearna razina instrumentalnih varijacija u kojima se ipak mala prednost daje višestrukim promjenama u vokalnoj izvedbi sa dodatkom retro gitarskih taktova kojima će se razveseliti svaki ‘head-banger’ ne-folirant.
‘Sounds Of A Playground Fading’ nije album ispred svog vremena, nije ni album koji je donio nešto što već nismo čuli možda i nebrojeno puta pa ni album koji će ostaviti bez daha i komentara. Ali je u svakom slučaju album koji prezentira ono što su In Flames danas – bend koji čvrsto stoji na zemlji i zna u kojem smjeru ide skrečući sa utabane staze tražeći nove izazove. Zbog prikazanog na svom novom studijskom uratku nadam se da će skretanje biti posuto uspjehom koji ih je pratio svih ovih godina jer In Flames to zaslužuju.

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)