YeahYeahYeahsMosquitoIzdavač: Dress Up, Interscope
Objavljeno: travanj, 2013.
Žanr: Indie rock
Ocjena: 6/10

“Mosquito” je četvrti studijski album ovog američkog indie rock banda osnovanog u New Yorku 2000. Friško izblahajna Karen O, Nick Zinner i Brian Chase nabacali su u ovaj album gospel zbor (“Sacrilege”), zvuk podzemne željeznice (“Subway”), plemenske bubnjeve (“Mosquito”), opčinjenost vanzemaljcima (“Area 52”), ljubav prema New Yorku, rap, “pravi” gitaristički rock (“Slave”), i tako ostali vjerni svom eklektičnom art punk zvuku koji ih je krasio tijekom karijere.

Album otvara “Sacrilege”, jedini “pravi” hit na albumu obogaćen zvukom gospel zbora. “Sacrilege” se čini kao pomaknuta verzije Madonninog hita “Like a Prayer” i dobar je uvod u nešto slabiji (s nekoliko iznimaka) ostatak albuma. “Subway” je melankolična, gotovo sablasna posveta New yorku i potpuna je suprotnost pjesmi koja joj prethodi. “Mosquito” je jedna od slabijih točaka albuma i prava je šteta što je baš ona izabrana za naslovnu stvar. Nugodnih slika i slabog pripjeva, služi samo kao ispušni ventil Kareninog straha od komaraca. Nakon mračne i klaustrofibične, ali sjajne, “Under the Earth”, slijedi “Slave” u kojoj je pozornost uperena na Zinnerovo gitarističko umijeće. “These Paths” je najeklektičnija i najpomaknutija pjesma na albumu. “Area 52” spada u isti koš kao i “Mosquito” – glasna i blesava. “Buried Alive” je još jedna bolja stvar na albumu “ukrašena” repanjem Dr. Octagona. “Always” je art pjesma o braku. “Despair”, premda govori o fundamentalno neugodnoj temi, je zapravo (pomalo čudna) motivacijska pjesma. Album zatvara “Wedding Song”, pjesma koju je Karen pjevala na svojoj svadbenoj svečanosti.

“Mosquito” je album koji će se svakako svidjeti starim fanovima grupe, ljudima koji su navikli na njihovu eklektičnost. No, ako tek upoznajete Yeah Yeah Yeahs, ima i boljih albuma od ovoga s kojima bi mogli početi.

Popis pjesama:

1. Sacrilege
2. Subway
3. Mosquito
4. Under the Earth
5. Slave
6. These Paths
7. Area 52
8. Buried Alive
9. Always
10. Despair
11. Wedding Song

Recenzija: Aleksandra Mladenović