WEDNESDAY 13 

Transylvania 90210: Songs of Death, Dying And The Dead

(Roadrunner Records, 2005)

69/100

Sa Murderdolls u podsvijesti i Joeyom Jordisonom koji se vratio svojim obvezama sa Slipknotom, pjevač Wednesday 13 oformio je bend s kojim je snimio 13 pjesama koje zvuče poput….. pa recimo poput Murderdolls. Živahni horror-movie glam-punk koji dovodi do The Misfits, The Cramps i The Ramones ali ništa manje i do Alice Coopera, Roba Zombiea i Poison čini ovaj album vrlo zanimljivim. Iako moram priznati da nikada nisam bio naklonjen Punk Rock bendovima, posebice onima koji dolaze iz SAD-a jer sam mislio da je puno bolje slušati nešto poput Gamma Ray ili Stratovarious moram priznati da su me prije neke dvije godine Murderdolls prikovali uz discman. Možda je to zbog “grubog” vokala Wednesday-a 13, a možda upravo zbog toga mislim da je njegov prvi solo uradak “Transylvania 90210: Songs Of Death, Dying And The Dead” vrlo dobar!
Glazba je na ovom albumu uglavnom esencijalni stil dugokosih metalaca iz 80-ih pomiješan sa horror-punk elementima. Mnogo gitara ovdje lako me asocira na Mick Mars-a ili C.C. Deville-a. Pa čak i stuktura pjesama nije daleko od sredine osamdesetih kada su se pojavili Motley Crue i Poison.
“I Walked With a Zombie” donosi horror-punk u sliku upotpunjenu pljeskom na kraju. “House by the Cemetary” predstavlja drugu stvar koja se provlači kroz cijeli album: efekt koji stvara kližeće jeziv zvuk koji nezaobilazno podsjeća na horror filmove. Na albumu se nalaze i pjesme čistog punk zvuka kao “God is a Lie” dok “Buried by Christmas” i “Haunt Me” donose malo Gothica na stol a kulminacija tog jezivog i mračnog zvuka je pjesma nazvana “A Bullet Named Christ”.
Sa ovim su albumom stvari prilično jasne. Vrlo zanimljiv uradak kojeg će Murderdolls fanovi voljeti a drugi uglavnom prezirati jer ovakva vrsta glazbe ne može naići na pozitivan odjek kod svih rock/metal fanova. Zapravo, ako niste manijak kada su u pitanju horror filmovi vjerojatno ćete zaobići ovaj album jer nema ništa sa tipičnim američkim punk rock-om za “maturalnu večer”.
Vidimo se na groblju u ponoć!

www.wednesday13.com

Recenzija: Vincent Aarden
vincent@venia-mag.net