TWILIGHT MOTION PICTURE SOUNDTRACK

Ljubavne pjesme za novu generaciju krvopija

(Chop Shop / Atlantic Records, 2008.)

65/100

Filmsku adaptaciju sexy-vampirske sage Stephenie Meyer mogao je popratiti klasični srce-tame koncept (Bauhaus?), no umjesto toga Alexandra Patsavas, znana po svojem glazbenom odabiru i za filmove The O.C. te Gossip Girl the seriju Uvod u anatomiju, odlučila se za pomalo drugačiji senzibilitet popratnog soundtracka za najnoviji vampirski megahit “Sumrak”.
Pjesme koje svoje mjesto pronađu na filmskom soundtracku obično nemaju tendenciju otkrivati novu zemlju. Forma soundtracka obično služi za dočaravanje atmosfere ili buđenje emocija pa se tako već unaprijed očekuju neke klišejizirane forme i autori na ovakvim uratcima. No, svako toliko, pojavi se soundtrack čija je tendencija nešto novo, drugačije. Takva je tendencija i soundtracka koji prati “Sumrak” – proširiti glazbene horizonte teenagerica koje će svoje zidove oblijepiti slikama Roberta Pattinsona aka Edwarda Cullena.
Baziran na prvoj od četiri knjige Stephenie Meyer, ovaj filmski hit govori priču o 17-godišnjoj Isabelli koja iz Arizone seli u Washington i zaljubljuje se u školoskog vršnjaka koji je – vampir. Ova priča vrsta je mračne gotičke sage koja će na prvi pogled zahtjevati mračnu gothic glazbu. No, ovaj soundtrack zaokreće raspoloženje na čisti rock, bez ikakvog elementa gothica, čak i u tragovima i time se približava Isabellinom glazbenom ukusu koji, naravno, reflektira glazbeni ukus njene stvoriteljice, autorice Stephenie Meyer pa se tako na soundtracku u prvom planu pojavljuje sveznani britanski Muse sa pjesmom “Supermassive Black Hole” sa njihovog albuma “Black Holes and Revelations” iz 2006. kojeg slijedi Paramoreova “Decode”, pjesma tipičnog punk-pop zvuka napisana upravo za ovaj soundtrack na tragu Evanescence romantizma. Paramore se kasnije na ovom albumu pojavljuju i sa pjesmom “I Caught Myself” u lovljivom pop-rock stilu.
Još jedan bend koji će zaplijeniti pažnju Twilight fanova zasigurno je Linkin Park i njihova pjesma “Leave Out All The Rest”. Slušajući je ne mogu se oteti dojmu da stihovima ne dočarava priču koja se na platnu (i u knjizi) odvija između Belle i Edwarda već samo povezanost između Stephenie Meyers i benda jer, Bella ipak sluša Linkin Park, zar ne?
Prva pjesma koja doista gleda u tamu “Sumraka” je “Eyes on Fire” Blue Foundationa. Svojim anđeoskim vokalima i organskom melodijom ova pjesma dočarava osjećaj duboke tame iza ove priče.  Na albumu se nalaze i dvije akustične pjesme i pijanistički instrumental kojeg je za film skladao Carter Burwell. Prvu od dvije akustične pjesme odsvirao je sam Edward, Rob Pattinson. Pattinsonov interes za glazbu koja prati film započeo je kada je skladao svoju verziju “Bella’s Lullaby”, pjesmu “Never Think” koja će osvojiti sve one koje je i Edward osvojio snagom svoje ljubavi prema Belli. Soundtrack zatvara spomenuta pjesma Carera Burwella “Bella’s Lullaby” koja je skladateljeva adaptacija pjesme koju je Edward napisao za Bellu i u knjizi, i u filmu.
Tri bonus pjesme dostupne su samo u iTunes ponudi. Prve dvije, “La Traviata” i “Clair de Lune” poznata su klasična djela koja se spominju i u knjizi. Treća je skladba Roba Pattisona “Let Me Sign”, lagana i akustična.
Sve u svemu, ovaj soundtrack nije fatalan, samo prosječan i možda ne u potpunosti album za glazbene fanove koji osjećaju da je iza ove vampirske sage nešto dublje od glazbe koja prati njezinu filmsku adaptaciju. Ako možete živjeti bez Paramore, koji su doista zabljesnuli na ovom albumu, vjerojatno ovaj soundtrack nećete ni zamijetiti. S druge strane, ako ste teenagerica možda ćete, slušajući ga, morati nekoliko puta duboko udahnuti. 

Twilight – The Score

(Chop Shop / Atlantic Records, 2008.)

80/100

Osim soundtracka kojeg su svojim prisustvom uveličali bendovi poput Muse, Iron & Wine ili Linkin Park, filmsku adaptaciju vampirske romance prati i glazba Cartera Burwella.  Album nazvan Twilight – The Score donosi orkestralne skladbe koje prate radnju filma. Umjesto pitkog romantičnog motiva, Burwell ovom glazbom gledateljima (i slušateljima) nudi električne gitare i bass perkusiju koja zvuči “opasno”. Piano je, ipak, glavni motiv skladbi koje predstavljaju ljubav Belle Swan i Edwarda Cullena, vampira za kojeg bi teen djevojke diljem svijeta umrle samo da im bude dečko. Isti taj piano motiv provlači se i kroz skladbu “Bella’s Lullaby” koju kako u knjizi, tako i u filmu Belli svira njezin vampir. Pa iako ovu pjesmu ne bih baš nazvala uspavankom, njezim mrčani zvuk svakako je divan i nikako ne čudi što je upravo to baza svih Burwellovih skladbi za ovaj film. Pa iako se, osim spomenutog, nema što mnogo reći o “Scoreu”, drago mi je da su Twilight soundtrack i glazbeni “Score” objavljeni odvojeni i još  mi je draže što ovaj uradak traje dvostruko duže od soundtracka unatoč tome što je Carter Burwell u svojim temama prilično predvidljiv. No Score puno vjernije prati ovu teen goth-o-dramu a Burwell je na vrlo jednostavan način spojio rock bend i tradicionalnu orkestraciju. Svaki Twilight fan nesumnjivo će zavoljeti “Score” jer Burwell je uspio glazbom ući i dočarati mračne emocije glavnih likova i u svakom pogledu nadmašiti samu filmsku adaptaciju Twilighta koja je mentalno uvelike ne-odraslija od glazbe koja ju prati.

Recenzija: Ivana Sataić
ivana@venia-mag.net