TRISTANIA

Ashes

(Nuclear Blast, 2005)

78/100

Vodeći norveški Gothic metal bend danas bi trebala biti Tristania, jer Theatre of Tragedy su se upustili u electronicu i ostali bez pjevača a Sirenia se još nije dovoljno uzdigla.
Četiri su godine protekle otkada je “World of Glass”, prvi album bez slavnog gitarista Mortena Velanda ugledao svijetlo dana. Osobno, nikada nisam bio Tristanijin fan, Sirenia je bend koji me zainterestirao, i nakon što je Veland napustio bend izdali su još i neopisivo dosadni “World of Glass”.
Moja su očekivanja bila ravna nuli i kada se radilo o albumu “Ashes”. No moram reci da ovaj album donosi mnogo energije i vrlo lijepe melodije koje nose svaku pjesmu. Album je sporiji i Vebekein vokal koji više nije operni donosi posebnu atmosferu koju “World of Glass” nije imao. “Ashes” je također napustio i orkestralne aranžmane i magične Velandove simfonične atribute. Ovaj je album još uvijek Gothic metal, možda i više gothic nego ranije no u nešto jednostavnijoj formi – ako ništa drugo iskusiti ćete osjećaj žaljenja i jada. Najjači adut benda sada je vokal Östena Bergöya, koji iskreno govoreći sam po sebi nije toliko snažan ali u kombinaciji sa drugim elementima je naprosto predivan.
No ako moram istaknuti i “loše” strane, moram se požaliti na to da su sve pjesme prilično slične. Varijacije su mogle biti mnogo snažnije i izraženije. Svaka od 7 pjesama nudi dobro slušanje ali nijedna od njih zapravo nije za izaći pred gomilu. Ali generalno gledajuci, fanovima Gothic glazbe sa ženskim kao i čistim i grubim muškim vokalima preporučujem da nakon 24. siječnja 2005. posjete svoje lokalne CD shopove jer “Ashes” će se nalaziti na policama.

www.tristania.com

Recenzija: Vincent Aarden
vincent@venia-mag.net