Triptykon_Melana_ChasmataTRIPTYKON – MELANA CHASMATA

Datum izlaska: 14. 4. 2014.
Produkcija: Tom G. Warrior, V. Santura
Izdavač: Prowling Death Records/Century Media Records
Žanr: Doom metal
Ocjena: 9/10

Melana Chasmata“ naziv je drugog po redu studijskog albuma švicarskog benda Triptykon kojeg predvodi Thomas Gabriel Fischer, bivši frontmen Celtic Frosta. Prijevod albuma sa starogrčkog bio bi doslovno “crni ponori”. Za razliku od prošlog albuma “Eparistera Daimones” koji je izašao prije četiri godine, ovaj album je puno brži, prepun varijacija i više se približio zvuku starog Celtic Frosta. Nekako je logično, budući da je bend odlučio potpuno prestati s radom prije 6 godina, da Tom G, Warrior pokušava oživjeti zvuk bivšeg benda i uskrsnuti sličan stil kroz Triptykon. Moram priznati da me ovaj album jako ugodno iznenadio osim iz gore navedenih razloga, još i zbog neočekivanih i inovativnih gitarskih sola koji su posebni po tome što albumu daju avantgardni prizvuk. To se osjeća već na prvoj, dugotrajnoj, ali vrlo dinamičnoj “Tree Of Suffocating Souls” koja ima neprekidne izmjene tempa, a ono što najviše iznenađuje je vokal koji, iako inače dosta jednodimenzionalan, težak i grub, ali ne u lošem smislu, ovaj put dolazi do izražaja više nego na prethodnom albumu. „Boleskine House“ izvrsna je predstavnica doom i black metal ukrštavanja s reprezentativnim početkom gdje dolazi do kombiniranja dubokog pripovjedačkog muškog i baršunastog pratećeg ženskog glasa basistice Vanje Šlajh. Nježnost ženskog glasa koja pridonosi kvaliteti i estetici pjesme na unikatan način, najviše dolazi do izražaja na kraju prije zadnjeg gitarskog sola. Ova pjesma definitivno nije jedna od onih „sad smo ju čuli i više nikad“. Ona vas svojom unikatnšću vabi da ju iznova i iznova slušate. Nešto sporija „Altar Of Deceit“ s teškim gitarama, basom i sporijim bubnjevima i prijetećim hrapavim vokalom prava je pjesma za doomere koji su očekivali jedan teži ton u početnim naznakama progresivnijeg i eksperimentalnijeg zvuka. Prvih nekoliko pjesama daje naslutiti da se radi o albumu koji definitivno treba preslušavati više puta da bi ga se upilo na pravi način i upravo u tome leži njegova vrijednost, da se sa svakim slušanjem otkriva nešto novo. Još jedna teška pjesma snažnog karaktera, ali također strukturno raznovrsna s nepredvidljivim vokalnim ispadima bijesa je „Breathing“ s death metal prizvukom u refrenu, da bi se nakon njega opet pretopila u doom plan izvedbe, pa najednom pred kraj nailazima na više hard rock zaokret s upečatljivim rifovima. Odlična pjesma, jedan od favorita na albumu. Na polovici albuma, nakon nekoliko slušanja, potvrđuje se, kao što je bio slučaj s „Eparistera Daimones“, da je album nemoguće upiti i shvatiti njegovu glazbenu bit nakon samo prvog slušanja. Ja sam postala jako sklona „Breathing“ jer je kod mene svakom svojom podcjelinom izazivala začuđenje. Ma, zapravo, što ju više slušam, mogu bez oklijevanja reći da mi je to definitivni broj jedan na albumu zbog svoje nevjerojatne death metal/hard rock strukture i prožetosti doom atmosferom, kako to zna osmisliti netko iskusan i pionir u svom izričaju poput Toma G. Warriora. Jedan solo pred kraj i totalni raspašoj na bubnjevima stvore se niotkud. Odličan osjećaj daje cijela pjesma. „Aurorae“ je perfektan instrumentalni komad, s minimalističkim pripovjedačkim vokalima. Triptykon svaki svoj album tako organiziraju, naprave jednu pjesmu koja će nam pomoći da titramo na višim frekvencijama. To je na prošlom albumu bila jedinstvena i neponovljiva „My Pain“, sjećate se? Ako ne, odmah istog trena idite ponoviti gradivo! Zatim nam slijedi još jedno ispunjenje želja svih poklonika doom metala. Izuzetno otegnuta, naizgled besciljna „Demon Pact“ čiji karakter nema u sebi ništa nepredvidljivo, jednostavno osjećate da vas neće u ničemu odmesti, misli vam se uz nju mogu fokusirati na bilo što, štogod vam je bitno u danom trenutku. Doom metal je očito za ljude sklone analiziranju i propitkivanju svega, čiji mozak u trenutcima visoke aktivnosti traži povrat ka stabilnosti, što pokazuje i moje iskustvo s ljudima jer su neki od mojih najinteligentnijih kolega i prijatelja, veliki fanovi ovog žanra i jednostavno se kunu u slične bendove. Doom za um. Očito….Istu sumornu atmosferu stvaraju i tipične doom predstavnice „In The Sleep Of Death“ i „Black Snow“ koja traje skoro 13 minuta. Obje zbog dobro izbalansiranih čistih i hrapavih vokala, kao i zbog doom težine uvrstile su se među moje „sporije“ favorite albuma. Tu se više varijacija u ritmovima dopustilo bubnjaru, što malo cima čovjeka da se probudi iz valova melankolije i mračnog mira. Početno ništavilo i beznađe u posljednjoj „Waiting“ prekidaju lijepi ženski vokali. Što drugo reći nego zaključiti na kraju – estetski odlična odjava albuma. Fanovi lika i djela frontmena Thomasa Gabriela Fischera a.k.a Toma G. Warriora, svakako bi trebali posjedovati ovo remek djelo. Osobno sam Triptykon vidjela dva puta uživo pa mogu tvrditi da su njihovi nastupi uvijek izuzetno profesionalni i s daškom teatralnosti. Ovaj album posljednji je čiju je naslovnicu dizajnirao poznati „otac“ Aliena, veliki umjetnik modernog doba Hans Rudolf Giger, koji je preminuo 12. svibnja, stoga ovu recenziju posvećujemo njemu. R.I.P. Alien dad… bio je dugogodišnji suradnik i prijatelj frontmena benda, još od doba legendarnog albuma „To Mega Therion“ Celtic Frosta. Album je vrlo koherentan, tjera na razmišljanje i izaziva razne dijametralno suprotne emocije. Ako ste se zasitili uobičajenog na današnjoj metal sceni i tražili nešto kompleksno i što intrigira, ovo je svakako izdanje za vas.
Popis pjesama:
01. Tree Of Suffocating Souls
02. Boleskine House
03. Altar Of Deceit
04. Breathing
05. Aurorae
06. Demon Pact
07. In The Sleep Of Death
08. Black Snow
09. Waiting

Recenzija: Buna Bernarda Juretić