Datum izlaska: 22. 3. 2010.

Label: Prowling Death, Century Media

Produkcija: Thomas Gabriel Fischer, V. Santura

Žanr:  black metal, doom metal

Ocjena: 4

Thomas Gabriel Fischer, publici najpoznatiji kao nekadašnji frontman legendarnih Celtic Frosta, osnovao je side projekt Triptykon i s njima snimio solidan, beskompromisan, ali ipak dijelom eksperimentalan debi album Eparistera Daimones. Album obiluje mističnom ikonografijom i teškim blackerskim lyricsima, koji se ne mogu odmah lako upiti na prvo slušanje, a glazba prema kvaliteti nimalo ne zaostaje za albumima Celtic Frosta. Zanimljiva je činjenica da je cover art albuma dizajnirao H. R. Giger, svjetski poznat surealistički umjetnik i dizajner Aliena (te nekoliko covera metal bendova, npr. Carcass Heartwork& Atrocity Hallucinations), a ilustracije benda naslikao je mladi umjetnik Vincent Castiglia i to –krvlju, što izgleda uistino impresivno. Inače, Tom Gabriel i H. R. Giger dugogodišnji su prijatelji još od doba albuma kad je umjetnik dizajnirao cover za To Mega Therion, a Tom Gabriel, što smo nedavno mogli vidjeti i live u Zagrebu, svira jedan model iz Gigerove serije Ibanez gitara. Sve su pjesme dosta sporog tempa, iako se u mnogima ubacuju brzi ritmovi u kojima dominiraju tipične black metal gitare i dupla bas pedala, primjerice kod Goetie. Ono što je inače karakteristično za stil Celtic Frosta, odnosno za način skladanja pjesama Toma Gabriela su spori akordi te bubnjevi i bas koji ih prati. To se najviše osjeća u pjesmama Abyss Within My Soulkoja po meni ima tipičnu doom metal strukturu, te vrlo sporojDescendantkoja, ali to je samo moje mišljenje, ima pomalo sludge metal stukturu. Posebno je zanimljiva solaža na kraju koja stvara kontrast unutar pjesme i pojavljuje se posve neočekivano. Meni je osobno jedna od najzanimljivijih za slušanje In Shrouds Decayed jer zvuči vrlo eksperimentalno s instrumentalnim početkom te postupnim ubrzavanjem ritma tijekom razvoja pjesme, a pri kraju pjesme ubačen je i ženski vokal, što još više pridonosi mističnom karakteru pjesme. AThousand Lies će se svidjeti svakome tko je fan blacka, pogotovo rane faze jer vas pogađa ravno u želudac svojom brzinom i agresivnošću vokala, a to je upravo ono što ju razlikuje od ostataka pjesama na albumu. Pjesma pomalo podsjeća na Bathory s brzinom Slayera, moglo bi se reći. Svakako treba izdvojiti i Myopic Empire. Vrlo je zanimljiva zbog clean vokala na početku i u strukturi eksperimentira sa gothicom. Pauze koje su prisutne u sredini pjesme i najavljuju solo, jako se lijepo uklapaju u cijelu atmosferu koju pruža pjesma. Ono što je potpuno avangardno i stvara osjećaj pjesme unutar pjesme je  klavirski solo, popraćen ženskim šaputanjem. Myopic Empire mi je uz sve posebnosti koje sam do sad nabrojala, uzInShrouds Decayed, najdraža pjesma na albumu.My Pain stvara dojam da se radi o posve drugom bendu, pa i žanru jer je u potpunosti skladana u stilu ambijentalne glazbe, s odlično uklopljenim ženskim i muškim vokalom, a cijela je pjesma bazirana na jednostavnoj klavijaturskoj melodiji. Posljednja The  Prolonging traje gotovo 20 minuta, ali to nipošto ne znači da je dosadna, jer je vrlo raznovrsna s izmjenama growl i clean vokala te brzog i sporog tempa. Bubnjevi su posebno naglašeni i uz glasnoću i ekspresivnost vokala najbolji su element u pjesmi. Tekstovi su prepuni tjeskobe i očaja, oslikavajući unutarnji razdor tekstopisca, te njegov raslojeni um i dušu koji se boreprotiv običnosti i trivijalnosti ostatka svijeta, a ne nedostaje im ni antikršćanskih motiva. Kao zaključak treba reći da će se album svidjeti svim fanovima koji su upoznati s radom Toma Gabriela jer se na albumu, osim glazbe Celtic Frosta vide i utjecaji njegovog starijeg projekta Apollyon Sun i to u eksperimentalnijim pjesmama. Tko god voli doom metal te stilski i strukturno sporije pjesme s nepredvidivim upadima, ovo je pravi album za njega. Ja sam i više nego zadovoljna, samo moram napomenuti da album nije za svaki dan i da se u njega treba posebno uživjeti. No, svakako će zadovoljiti zahtjevnije i iskusnije fanove. Na kraju, rekla bih da im je nastup 28. 9. u Boogaloo-u gdje su svirali kao predgrupa Borgirima bio fenomenalan i da sam istinski uživala. Dolazak na stage karizmatičnog Toma Gabriela fanove je već doveo do delirija, a kad su zasvirali Procreation (Of The Wicked) Celtic Frosta, u publici je nastao totalni lom. Skakanje, growlanje i moshanje publike bilo je nevjerojatno uzbuđujuće. Unatoč samo 40 minutnoj svirci i pet pjesama, stvorili su takvu atmosferu da su mi bili, moram priznati, bolji od Dimmu Borgira. To je bio show kakav se mogao očekivati od iskusnog majstora kakav je Tom Gabriel, kod kojeg se itekako vidi što znači imati svoj stil i pritom od toga ne odstupati. Eparistera Daimones je dobar album koji bi svaki fan doom metala i zahtjevniji black metalac koji žudi za kvalitetom starijeg blacka trebao imati u svojoj kolekciji.

Popis pjesama:

1.Goetia
2.Abyss Within My Soul
3.In Shrouds Decayed
4.Shrine
5.A Thousand Lies
6.Descendant
7.Myopic Empire
8.My Pain
9.The Prolonging

Recenzija: Buna Bernarda Juretić