Iako je album izašao prije gotovo godinu i pol i zbog toga je daleko od aktualnog, napisat ću par riječi o njemu, najviše zbog koncerta kojim ga uskoro promovira u Zagrebu, preciznije, u subotu 25.09. u Močvari. Tim “Ripper” Owens postao je naširoko poznat u svijetu heavy metala kada se pridružio svojim idolima u bendu Judas Priest. Iz Judasa je otišao 2003., kada se njima vratio Rob Halford. Iste je godine dobio angažman u Iced Earth. To je trajalo dok se nije vratio Matt Barlow. Potom je uslijedila suradnja s Yngwie Malmsteen’s Rising Force, a tek početkom 2009., Owens najavljuje svoj prvijenac “Play my Game”.
Za ovaj su album mnogi već vjerojatno rekli i svrstali u “staru školu heavy metala”. Odlikuju ga klasični gitarski rifovi, ali najviše Owensov božanski glas. Na njemu je 12 pjesama, a lista vrhunskih glazbenika s kojima je surađivao je i duža. Pa kad su na istom mjestu potpisani Chris Caffery, Bob Kulick, David Ellefson, Marco Mendoza, Rudy Sarzo, Billy Sheehan, Doug Aldrich, Vinnie Appice, Simon Wright ne treba nadugačko opisivat koliko je album kvalitetan. Pjesme je uglavnom napisao sam, vrlo su melodične, odlično izvedene, kako instrumentalno, tako i vokalno.
Tako na “Believe” sviraju Craig Goldy, John Comprix, Rudy Sarzo, Simon Wright, “To Live Again” Michael Wilton, Bob Kulick, David Ellefson, Simon Wright, The Shadows Are Alive” Chris Caffery, Marco Mendoza, Simon Wright. Vrijedno respektiranja!
Koliko vas je Tim “Ripper” Owens uspio nagovoriti da “odigrate njegovu igru” najbolje procijenite sami. Ili još bolje, otiđite na koncert.

Recenzija: Gordana Beraković (gordana@venia-mag.net)