90/100

(Dallas Records, 2011.)

TBF poznati po oštrom jeziku i kritici hrvatskog društva u okrilju kojeg svakodnevno hodamo i na svom novom albumu ‘Pistaccio Metallic’ nastavljaju u tonu koji im jamči popularnost među onim dijelom hrvatske populacije koja sagledavajući društvo u kojemu živi koristi mozak. I dok su sve glazbene kritične note s početka 90.-ih s vremenom utihnule ili se odmetnule iz voda kriticizma Lijepe naše prepustivši primat punim džepovima kojima su naplatili svoju šutnju, Splićani ostaju ‘fetivi’ na putu kojeg su zacrtali još na svom prvom albumu ‘Ping-pong (umjetnost zdravog đira)’ koji je objavljen 1997. godine.

‘Pistaccio Metallic’ odiše pregrštom zajebantskog hip-hopa iako u svojoj biti ne donosi ništa novo. To u slučaju TBF-a nije nimalo loše već je samo igra na sigurno u kojoj će opet doći do ušiju onih koji će u ovom bendu čuti glas naroda. A narod je već prvi single ‘Mater’ opako zavrtio u svim radijskim i televizijskim eterima dokazavši da su TBF davnih dana postali mainstream, bend za mase i da upravo u tomu leže na momente monotoni funky zvuci podilaženja svekolikoj publici. No, lišen pretencioznosti i pretjeranog ušminkavanja, i prvenstveno zahvaljujući britkim i oštrim tekstovima, ‘Pistaccio Metallic’ nikako nije za one koji su u proteklih 20 godina bili podobni ovim ili onim političkim strujama koje su ih izdigle iz brda dalmatinskog zaleđa ili blata slavonskih polja i postavilie ih na pozicije na kojima nisu, nikomu osim sebi, napravili ništa dobra. Spomenutima će vjerojatno vrlo teško pasti pjesme ‘Tragični junak ili ‘Spin doktor’ koje komentiraju Hrvatsku na globalnoj razini te ‘Grad spava’ ili ‘Vrag’ na lokalnoj, splitskoj, razini. Pjesme koje će koncertnoj publici najbolje ‘sjesti’ su buduće himne svih live pojava TBF-a, ‘Veseljko’ koji odlično portretira platonske muško-ženske odnose te ‘Dalmatino’ posvećene vrloj nam autocesti koja povezuje Zagreb sa Dalmacijom i Dalmaciju sa Zagrebom te, plesna ‘Uvik kontra, ili anti-AIDS osviještena ‘Pozitivan stav’.

Album zatvara za TBF izuzetno romantična ‘Uspavanka’ i zaključak da smo unatoč primjetnom napuštanju izričito alternativnog pravca i priklanjaja mainstreamu od TBF-a dobili još jedno malo remek djelo. No ipak, ne bih kao neki bitni domaći glazbeni kritičari, ne bih rekla da su TBF sa trona skinuli vječno sveprisutnog Štulića i Azru jer njihov kult, zasluženo ili ne, još će desetljećima držati primat ne samo u Hrvatskoj već i cijeloj regiji. TBF su se, međutim, nepobitno približili stvaranju svog kulta koji će nekim drugim generacijama biti moralna vertikala. Zasluženo.

 

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)