(Roadrunner/Dancing Bear, 2010.)

80/100

Stone Sour najpoznatiji je side-project Coreya Taylora, vokala Slipknota. Možda čak i nije fer nazvati ovaj bend side-projectom, s obzirom da se pod tom frazom obično pomisli na neki manje poznat bend, a Stone Sour je tijekom svoje karijere pokupio mnoge glazbene nagrade, pa čak i onu glavnu – Grammy.

Njihov treći po redu album zove se „Audio Secrecy“ , snimljen je u Nashvilleu, Tennessee uz pomoć već provjerenog producenta Nicka Raskulinecza, zaslužnog za uspjeh njihovog albuma „Come What(ever) May“.

Ovaj album donosi nam već poznat svuk Stone Soura podržan jakim gitarskim riffovima povezanim s upečatljivošću teksta i boje vokala.

U album nas uvode zvukovi klavira u melankoličnoj, istoimenoj, „Audio Secrecy“.

Da biste shvatili album i da bi vam se svidio potrebna su oko 3 slušanja, jer na prvi pogled (zvuk?) sve pjesme nalikuju jedna na drugu, no kako ulazite dublje u srž svake pjesme, već vas na početku očekuje odlična igra riječima i gitarskim dionicama u pjesmi „Digital (Did You Tell)“ koja prelazi u blagu modernu rockersku „Say You’ll Haunt Me“ s catchy heavy refrenom za koju je snimljen i video spot koji se neprestano vrti na glazbenim tv postajama. Tipična rock balada bi bila „Dying“, koje je uvijek iznova lijepo čuti na bilo čijem albumu, nikada ne dosade. „Unfinished“ s prizvukom trash metala još je jedan potencijalni single a „Nylon 6/6“ garantira uspjeh live nastupa. U biti tijekom cijelog albuma kontrastno se izmjenjuju bladice i heavy rock stvari. Tako da od odličnih balada još imamo i akustične „Miracles“ i „Imperfect“, „Pieces“, prekrasnu „Threadbare“, „Anna“ dok su „The Bitter End“ i „Hate Not Gone“ najžešće stvari albuma a u suprotnosti s melankoličnim početkom, album završava s „Home Again“ sintetizirajući cijeli album.

Des Moines u Iowi se s ponosom može pohvaliti da ima još jedan kvalitetan bend koji je po treći put dokazao svoj talent i mogućnosti s albumom „Audio Secrecy“

Recenzija: Maja Trstenjak (maja@venia-mag.net)