SPIHA

Spiritual Hallucination

(Low Frequency Records, 2005)

80/100

Spiha je bez ikakve sumnje jedan od najzanimljivijih i najenergičnijih bendova koji dolaze iz Helsinkija, bend koji je već su sa svojim prvim albumom “Egoreactor” (2003.) jasno i glasno rekao što želi – “biti rock’n’roll jer je rock’n’roll je najsnažnija stvar u ljudskoj prirodi”. Slijedeći svoje ideale, bez posustajanja i kompromisa momci iz benda ubrzo su se našli u samom vrhu sjevernoeuropske rock scene, a to potrvrđuje, ne samo njihov aktualni album “Spiritual Hallucination” već i nedavno odsvirana njemačka turneja.
Album “Spiritual Hallucination” otvara pjesma “Rock’n’Roll (Titityy)”, koja bi se sa svojim zvukom koji u nekim elementima podsjeća na energičnost Ozzyja Osbournea u najboljim godinama, gotovo mogla nazvati himnom ljetnih festivalskih. Slijedi “Planet Horse”, u Finskoj još uvijek aktualni singl kojeg prati i video, pjesma koja je jedna od najkomericijalnijih a istovremeno i najžešćih pjesama na albumu. “Planet Horse” je i pjesma izrazito pozitivnog naboja koju ćete zbog stihova: “If we try we can fly / And if we try harder we can fly so high…” vrlo rado zavrtjeti i nekoliko puta zaredom onih dana kada će vam nedostajati entuzijazma i motivacije. “Master Reaper”, pjesma koja slijedi bi u nominacijama za glazbene nagrade mogla ponijeti titulu klasične rock’n’roll pjesme. Nešto poput Peer Gynt.
“Moondoll” je sanjiva pjesma koju prije žestokog zvuka otvara sanjiva piano dionica dok “King of Reason” spaja heavy riffove i osnovne gothic zvuke. Slijedi “Neversleep”, meni osobno jedna od tri najdraže pjesme na albumu, koja u elementima podsjeća na neke od pjesama iz The 69 Eyes radionice i koja naprosto obara stihovima: “Hey, why would I need / To see any dreams / When I’m livin’ them all of the time”. “Icebreaker”, koja je bila objavljena kao najavni single za album, je pjesma koja zvuči vjerojatno onako kako bi The Doors zvučali da je Jim Morrison poživio 20-ak godina duže. Ako vas ni jedna pjesma na albumu prije ove ne dotakne svojom porukom, “Icebreaker” ćete definitivno poželjeti ponovo čuti.
“Wheelie” je žestoka pjesma koja progovara o nekoliko uzastopnih noći provedenih u jednom od najpoznatijih helsinških barova i ujedno prekretnica albuma jer nakon nje slijede “Until the Morning Has Gone”, spora a opet žestoka pjesma koja između ostalih redaka govori i o “Drunken souls lost there in the night / Burnin without no light” te atmosferična i melankolična “Crazy for My Love” koja zatvara ovaj i glazbeno i produkcijski odlični album.
“Spiritual Hallucination” je album kojim je Spiha krenula u osvajanje svijeta, i ujedno jedan od najboljih rock’n’roll albuma koje sam imala prilike preslušati ove godine. A s obzirom na to da na svijetu ne postoji još jedan bend poput ove šestorke iz Helsinkija ne preostaje mi ništa drugo nego reći – naprijed Spiha!

Recenzija: Ivana Sataić
ivana@venia-mag.net