sonata-arctica-pariah-childDatum izlaska: 28.03.2014.
Izdavač: Nuclear Blast
Žanr: melodic metal
Ocjena: 8.5/10

Finski melodični metalci Sonata Arctica na svom se novom, osmom, studijskom albumu ”Pariah’s Child” vraćaju svojim metal korijenima, a jasno je to već nakon pjesme ”The Wolves Die Young” koja otvara album i donosi  klasični, prepoznatljivi i zvuk koji je pitak, melodičan, i klasičan za bend koji se svrstava u sam vrh melodičnih metal izvođača na europskom tlu.

”Running Lights” nastavlja u melodičnom i pomalo ‘radio friendly’ zvuku, no posvetite li joj dužnu pažnju ova će pjesma osvojiti vaše slušne kanale svojom naoko nemogućom jednostavnom slojevitošću u kojoj ponajprije briljira Tony Kakko svojim odličnim vokalnim varijacijama.

Eksperimentiranje power i melodičnim zvucima osnovna je karakteristika živahnog i raznovrsnog albuma ”Pariah’s Child” za koji su se neki fanovi zacijelo zapitali što se dogodilo u pjesmi ”Take One Breath”, je li se frontman Tony Kakko napušio ili je riječ samo o novoj imaginarnoj power metal snazi? ”Pariah’s Child” je svakako ugodno iznenađenje, prepuno pozitivnih i energičnih nota, gotovo zborskih refrena, impresivnih čistih i jasnih gitara, harmoniziranih i povišenih vokala, sjajnih klavijaturističkih dionica i melodičnih bljeskova koji graniče sa genijalnošću, ali radijskim postajama prijateljskih pjesama za jutarnja buđenja ili podizanje energije pred kraj radnog vremena dok ćete pjevušiti, primjerice, ”Cloud Factory”. S druge strane, manje će vas oduševiti jedina balada na albumu, ”Love”, kojoj unatoč jasnom naslanjanju na emotivnu stranu naših unutarnjih svijetova, nedostaje unutarnje dubine i snage i vrlo se brzo utapa u ostatku materijala.

”Larger Than Life”, koja zatvara album i  koja započinje kao klasična balada ubrzo prerasta u vrhunski orkestrirano remek-djelo koje na trenutke vuče i na zvuke poznate iz filmova Tima Burtona, jedna je od najbiljantnijih skladbi u cijeloj karijeri uspješnog finskog benda. ”Pariah’s Child” je tako delikatan balans između prošlosti i sadašnjosti Sonate Arctice i svakako donosi tradicionalniju strukturu skladanja, razgranate i bogate refrene dok Kakkov glas fantastično varira između solo dionica i refrena što na kraju rezultira odlično ispoliranim emotivnim melodičnim metalom u kojem će najodaniji fanovi istinski uživati. S punim pravom.

Recenzija: Ivana Sataić – ivana@venia-mag.net