REDEMPTION – Live From The Pit

Redemption - Live From The PitDatum izlaska: 16.09.2014
Izdavačka kuća: Sensory Records
Žanr: Progressive metal
Ocjena: 7/10

Već dugo vremena imam želju reći nešto malo o Redemptionu, tako da sam sad dobio odličnu priliku. Za one koji ne znaju, Redemption je američki progressive metal bend koji je osnovan početkom ovog milenija te su od onda snimili 5 studijskih albuma, a ovom im je prvi live album. Prije par godina izdali su koncertni DVD, ali bez CD verzije, tako da ću povući poslije neke paralele između toga. DVD-i nude i vizualni doživljaj, dok to CD nema, zato je puno teže imati dobar live album, nego dobar DVD pa možda neće svaka usporedba biti korektna, a te usporedbe pokušat ću izbjeći. S Redemptionom sam se susreo preko Fates Warninga jer u oba benda pjeva Ray Alder. Već sam u par navrata rekao koliko volim Fates Warning te kako su mi jedan od najdražih bendova, a veliku stavku u tome svemu naravno ima i Alder. Da se razumijemo, Fates Warning i Redemption, iako su oba progressive metal bendovi, razlikuju se kao nebo i zemlja. Dobro, ne baš toliko, ali razlika je evidentna. Redemption je za početak šestočlani bend. Osnivači, gitaristi benda su Nick Van Dyk i Bernie Versailles poznat iz svog vremena iz američkog speed metal čudovišta Agent Steela. Početne line-upove neću spominjati jer je bend do drugog albuma više smatran projektom i stvarno ima puno imena za nabrojati. Od drugog albuma, The Fullness Of Time (2005), u bendu su, već spomenuti, Ray Alder koji je pjevao samo na jednoj pjesmi na prvom albumu te bubnjar Chris Cuirarte. Na trećem albumu, The Origins Of Ruin (2007), na basu im se pridružuje Sean Andrews koji zamijenjuje James Sherwooda. Bendu se zadnji pridružuje Greg Hosharian na klavijaturama 2008. godine, a klavijature je dotad u studiju svirao gitarist Nick Van Dyk. Nick je opet klavijature svirao na This Mortal Coil (2011), trenutno posljednjem studijskom albumu benda. Uglavnom, stvarno je teško pohvatati tko je kad što svirao.

Što toliko razlikuje Fates Warning i Redemption? Tko misli da Fates Warning ima emotivne pjesme i tekstove, treba poslušati Redemption, oni podižu granicu po tom pitanju. Druga stvar su klavijature koje igraju ogromnu ulogu u atmosferi. Svaka pjesma je popunjena klavijaturama, ali točno onoliko koliko treba, nikad nisu nešto pretrpali. I to me stvarno fascinira, pogotovo jer im je ritam sekcija puno agresivnija u odnosu na Fates Warning. Kako su uspjeli spojiti atmosferu koju rade klavijature i agresivnu ritam sekciju pojma nemam, ali znam da im to daje unikatan zvuk. Uglavnom, jedino što oba benda veže je Ray.
Rekao sam da ću povlačiti paralele između DVD-a i albuma. U planu sam imao usporediti samo jednu stvar, a to je vrijeme izdavanja, što naravno povlači i setlistu koncerata. Onda sam malo više razmišljao o tome i ipak ću reći sve što mislim jer se tu negdje krije glavni problem ovog albuma. DVD naslovljen Frozen in a Moment – Live in Atlanta je izašao početkom 2009. godine, a nekoliko mjeseci poslije izašao je album Snowfall on Judgement Day, meni njihov najbolji album. Iz tog razloga me zanimao ovaj album, čuti live verzije pjesama s tog albuma i s This Mortal Coil albuma. Kada je DVD izašao imali su 3 albuma, ovaj put imaju 5, no to ih nije spriječilo da ponove 5 pjesama. Ovdje dolazimo do mog jedinog prigovora za ovo live izdanje. Ista stvar se dogodila sa Vicious Rumorsom: ponovili su puno pjesama na zadnja dva live izdanja, ali ondje je bar pjevač drugačiji pa su pjesme poprilično različito izvedene, a to sam bolje objasnio u recenziji prije nekoliko mjeseci. Dakle, DVD s 9 pjesama, a live album s 12 pjesama, a 5 su iste na oba. I opet moram naglasiti razliku između DVD-a i albuma: jedno je i vizualno, a drugo ne, ali oba su live izdanja, pa je realno za očekivati da će fanovi pokupiti oboje. Zeznuli su stvar 2009. godine kada su koncert izdali samo na DVD-u, umjesto i na DVD-u, i na CD-u, tako su onda mogli čekati još jedan studijski album, pa nakon njega izdati opet DVD ili live album, ili oboje. Znači, tako bi nakon svaka tri studijska albuma dolazio jedan live album. Sad sam se opet zanio i ušao u dubinu problema oko čega gotovo nitko ne razmišlja, ali ne mogu si pomoći, jer kao fan želim nešto novo nakon toliko godina, a dobijem realno 7 novih live izvedba, a 5 koje sam već čuo. Jednostavno, ako nemaš dovoljno materijala za nešto novo, nemoj izdavati nešto i gurati ruke u džepove fanova. Jasno mi je da je prošlo 3 godine kako bend nije ništa izdao i da ne žele da fanovi pomisle kako su gotovi, ali opet, ponavljam, ako nemaš nešto novo, nemoj izdavati nešto što si već izdao. Najveći problem ovog izdanja je tajming, odnosno bolje bi prošli da su radili na studijskom albumu.

Bilo kako bilo, iako kapitalna, samo je to loša stvar, sve ostalo je više nego odlično. Produkcija je odlična i stvarno svaki instrument se čuje predivno, iako moram reći da ipak nekad klavijature bace u sjenu svojom glasnoćom druge instrumente. Doduše, to sam primjetio jednom i to na zadnjoj pjesmi, Walls, koja je meni osobno njihova najdraža pjesma. Zašto baš na njoj? Želim naglasiti izvedbu pjesme The Origins Of Ruin. Rayu strašno dobro leže spori emotivni dijelovi, tako da na ovom trominutnom remek-djelu briljira. Ostatak albuma ispunjen je dugim pjesmama, uz Nocturnal koji je jedini uz Origins ispod 5 minuta. Valja i pohvaliti back vokale koje pjeva Nick, pogotovo na pjesmi Black and White World. Redemption ima par pjesama u više dijelova, i par pjesama iznad 10 minuta (jednu čak preko 20 minuta). Na DVD-u su svirali Sapphire koja je jedna od tih pjesama i stvarno bih volio u budućnosti čuti još koju od tih pjesama uživo.

Ovaj album dobra je reprezentacija svega što je bend napravio u zadnjih desetak godina. Meni bi mi dobro došla još jedna pjesma sa Snowfall albuma, ali budući da album traje skoro 120 minuta, stvarno nema mjesta. Tako da se opet mogu vratiti na onaj problem s 5 ponovljenih pjesama. Tko nije čuo Redemption, prvo mu preporučam Snowfall album, a tek onda ovo. Ovaj live album, kao i većina live albuma, namijenjen je ljudima koji su već upoznati s opusom benda.

Popis pjesama:
1. Intro/Threads
2. The Suffocating Silence
3. Dreams From The Pit
4. Parker’s Eyes
5. Fall On You
6. Noonday Devil
7. Nocturnal
8. Stronger Than Death
9. The Origins Of Ruin
10. Black And White World
11. The Death Of Faith And Reason
12. Walls

Recenzija: Alen Žižak