THE 69 EYES

BACK IN BLOOD
Prelistening

Helsinki, Apollo, 14.08.2009

Prvotnu sumnjičavost vezanu uz privrženost The 69 Eyes losangeleskom tlu i Grammyjem ovjenčanom producentu Mattu Hydeu koji je za producentskim kormilom zamijenio J.L. Michaelsa ubrzo je, nakon odsvirane europske turneje sa velikanima švedske dark scene Tiamat i odlaska benda u studio  u Gradu Anđela, zamijenila znatiželja i iščekivanje. Jer, informacije iz studija pristizale su na kapaljku, ali opet intenzitetom dostatnim za potpalu nestrpljivosti svih privrženih radu trenutno, uz filmske vampire Sumrak sage, najpoznatijih vampira u  našem dijelu svemira. I dok je proces snimanja albuma nazvanog “Back In Blood” vrhunac doživio prvim pre-listening partyjem u New Yorku, stari je kontinent strpljivo čekao svoje prve poglede u svijet naoštrenih očnjaka vampira iz Helsinkija i dočekao ih redom u Berlinu, Londonu i sada konačno u matičnoj bendovoj špilji – Helsinkiju.
Mjesto i vrijeme radnje: klub Apollo, ambijentom prostor kao stvoren za okusiti prve kapljice aromatične krvi umotane u omot privlačnog naziva “Back In Blood”, 14. kolovoza 2009. godine.
Prvi odlomak sage “Back In Blood” u začetku započinje naslovnom pjesmom albuma, energičnom rock pričom atmosferom dobrano na tragu kultnog vampirskog filma “Lost Boys” kojim su The 69 Eyes već ranije inspirarani na albumu “Devils”. “Back In Blood” jedna je od onih, kako uobičajavamo reći “nabrijanih”, a nema sumnje da će stihovi “wake me, take me, let me share this curse with you” polučiti očekivani efekt kod publike na koncertima jer…. “blood is a new black!”
“We Own The Night” nadovezuje se na uvodnu “Back In Blood” ne samo atmosferičnim rock zvukom, jer na ovom je albumu Matt Hyde u prvi plan, uz iznimni Jyrkijev vokal,  stavio gitarističko umijeće Baziea i Tima već i vampirskim stihovima koji su od prve do posljednje pjesme osnovna crta ovog albuma. “We Own The Night” svojim će zavodljivim refrenom u kojem se Jyrki pomalo poigrava svojim izražajem visoko kotirati kod svih privrženih ovom bendu.
“Dead N’Gone” prva je od pjesama koje nas vraćaju zvuku koji najviše volimo kada je u pitanju ovaj bend, onom kojeg često nazivamo  karakterističnim The 69 Eyes zvukom. Gitare, melankolija, stihovi koji će danima okupirati um…. sve je tu.
“The Good, The Bad & The Undead” himnična je oda rock’n’rollu. Žestoka, nabrijana, prepuna gitarskih riffova i odlične ritam sekcije jedna je od onih koja će, ukoliko se nađe na koncetnoj listi, izazvati pozitivan kaos kod svih onih koji su “sold (our) souls to rock’n’roll”.
“Kiss Me Undead” zvukom i aranžmanom balansira negdje između “We Own The Night” i “Dead N’Gone”, grofa Dracule i zavodljivih krvlju prekrivenih usana drevnih vampirica. Yeah, “kiss me undead, wake me from the darkness”… 100% The 69 Eyes!
“Lips Of Blood” još je jedna u nizu pjesama kakve se od The 69 Eyes očekuju – prožeta gitarama, izražajnom Jyrkijevom izvedbom, lovljivim refrenom i produkcijski izbrušena dozirano ali istovremno do maksimuma… bez imalo poteškoća osjetiti ćete njezin ugriz na svojem vratu i nastojati ga tamo održati što je moguće duže.
“Dead Girls Are Easy”, sleazy predstavnica albuma i pjesma čiji je spot premijeru doživio na Playboy.com izazvala je pomutnju među fanovima nakon premijernog preslušavanja jer nakon kultnog “Blessed Be” i melankoličnog albuma “Paris Kills” koji su se ukalupili kao definicija Gothic Rocka na The 69 Eyes način ova pjesma svojim napadnim aranžmanom u Mötley Crüe stilu i sa catchy refrenom, zvuči pomalo apokaliptično u posveti online djevojkama sa izgledom koji ubija.
“Night Watch”  totalni je zaokret u odnosu na prethodnu pjesmu i jedna od onih koje doista i jesu na tragu spomenutog albuma “Paris Kills” – sjetna, nježna, mračna, zavodljivog pogleda, refrena koji se urezuje u pamćenje….
“Some Kind Of Magick” zvukom se, izvedom i stihovima nadovezuje na prethodnicu. Još jedna u prepoznatljivom The 69 Eyes stilu aranžmanski upakirana u mainstream rock zvuk.
“Hunger” inspirirana istoimenim fenomenalnim filmom s velikim Davidom Bowiem jedna je od najupečatljivijih na albumu.  I opet je mislima proletio “Paris Kills”. Nepogrješiva The 69 Eyes pjesma u svim svojim elementima, posebice Jyrkijevom glasu i gitarističkim predvodnicama.
“Suspiria Snow White” vraća nas na put žestokog, ali istovremeno optimalno doziranog rock zvuka. Još jedna pjesma u nizu koja dokazuje koliko su daleko The 69 Eyes spremni otići za rock ‘n’ roll!
“Eternal”, 12-ta i ujedno pjesma koja zatvara album “Back In Blood”. U mislima naizmjence Elvis, Johnny Cash, Elvis, Johnny Cash……….  Fenomenalni akustični  iskorak za značajne poglede u sunce na zalasku!
“Back In Blood” nesumnjivo je, kako je i sam Jyrki69 rekao, album na koji su The 69 Eyes čekali 20-ak godina. Pod palicom Matta Hydea doveden do producentskih vrhunaca jedan je od onih koji će se često spominjati kada je riječ o najboljim ovogodišnjim ostvarenjima u smjeru dark/rock glazbe. Jer “Back In Blood” istovremeno je klasični rock album, ali i album koji će se uvući pod kožu svakome tko razumije srž onoga što se popularno naziva Gothic Rockom.  Bez imalo zadrške usuđujem se reći da je “Back In Blood” u svoj svojoj punoći i cjelovitosti drugi obraz Gothic Rocka, a The 69 Eyes njime definitivno otvaraju novo poglavlje u svojoj dugoj i bogatoj karijeri i kreću stazom koja je namijenjena samo njihovom putu glazbenog uspjeha na kojemu više ni  nebo nije granica.

Iz Helsinkija sa krvlju na očnjacima,

Ivana Sataić