POETS OF THE FALL – Jealous Gods

Poets Of The Fall-JelaousGodsDatum izlaska: 19.09.2014.
Izdavač: Insomniac
Žanr: Cinematic Rock
Ocjena: 11/10

Poets Of The Fall. Kraj ljeta, čini se, savršeno je vrijeme za novi album kraljeva finske rock melankolije. Jer baš kao i prvi dašak jeseni, pjesnici jeseni na svom novom albumu donose opojni miris prvih kiša i prebiru po osjećajima koji su, naoko, otplovili na valovima toplog ljetnog mora.

”Jelaous Gods” stiže nešto više od dvije godine nakon svog prethodnika ”Temple Of Through” i očekivano slijedi prepoznatljivu melodijsku liniju benda koji bi zbog svog izričaja trebao biti mnogo poznatiji široj publici nego to je.

”Daze”, pjesma koja otvara pravo malo glazbeno cinematic rock remek-djelo vrlo jasno upire prstom u trenutak kada – odlazimo. Od nekog koga volimo, a kraj koga smo ostali predugo jer to je ono što ljubav čini. ”Will You Let Me Burn?” stoga je, da, savršeno pitanje u nikad boljem trenutku, a POTF već u prvih 5 minuta svog novog albuma nemaju milosti prema strasti i šarmu.

”Jealous Gods” još nemilosrdnije grebe po ljubavi koja umire, po praznini i tami duše i toliko iskreno odiše pitanjem – jesmo li samo ljubomorni bogovi, da je snažna emotivna vokalna ekspresija i pomalo dramatično naglašen aranžman kojim dominira ritam sekcija gotovo refleksija otkucaja srca koje plače zbog ”mostova među nama”.

”Rumors” nastavlja u dramatičnoj noti svojim cinematičnim uvodnim taktovima, melodijska linija bogata je i u savršenom skladu sa karakterističnim i uvijek osjećajima podvučenim vokalom fantastičnog Marka Saaresto.

”Brigher Than The Sun” može se nazvati POTF klasikom jer je, i vokalno, i instrumentalno baš kao i aranžmanski pjesma koju možete bez ikakvih dvojbi uvrstiti na bilo koji POTF album dok razmišljate o osobi koja vas je, baš kao u refrenu, ”like a miracle you change me, raise me, brighter than the sun till I’m ready to be me, and your love is a reason”.

”Love Will Come To You” vuče živu pozadinsku notu rock aranžmana iz zlatne ere rock-a s kraja 60.-ih, a istovremeno je jedna od modernih rock uzdanica proizašla iz toga da je ”love is there when you open the door and you step off the trail you knew…”. Savršena za one dane kada se čini da je ljubav napustila dom i srce i više se neće vratiti.

”Rouge”, kažu POTF u knjižici albuma ”silence is a message”. Ipak, samo ovo – pravi klasik među instrumentalima. I odličan način za ‘presjeći’ album prepuštajući se melankoličnom zvuku gitare.

”Rebirth”… klasik. Točka. Izgubljena ljubav. Bol. Tuga. Očaj. Usamljenost. I sve ”za tebe” dok suze teku niz obraze. Amen.

”Hounds to Hamartia” još je jedna u nizu prepoznatljivih POTF pjesama, onih koje se bez greške mogu uvrstiti na bilo koji od bendovih albuma dok glasno tvrdi da ”no more tragic love for sale…”

”Clear Blue Sky”, pjesma u kojoj povrh svega istične odlična melodija i sklad instrumenta u aranžmanu koji odskače od prepoznatljivih POTF pjesama svojom živahnošću iako Saaresto progovara o još jednoj nijansi ljubavne boli.

”Choice Millionaire” slijedi prethodnicu i donosi novo POTF lice u duhu recitala iz zlatnih pop 80.-ih dok u rock aranžmanu donosi priču o životu milijunaša po izboru. Osvježavajuća, interesantna, izbalansirana upravo tako da plijeni pažnju i gotovo neprimjetno tjera tijelo na plesne korake.

”Nothing Stays The Same”…. bez riječi. Isto kao ”Rebirth”. Apsolutni klasik akustičnog predznaka sa zapanjujućom solažom žica gitare. I ne mogu si pomoći, ali u bljesku sekunde zamislih Slasha kako svira ovaj solo dok ”ništa ne ostaje isto”.

Poets Of The Fall, bend koji sam nekoć voljela usporediti sa Coldplay, danas su finski R.E.M. Osjećajni, nježni i iskreni dok prebiru po suzama i najtužnijim sjećanjima i svojim stihovima stavljaju melem na najdublje ljubavne rane. ”Jealous Gods”, istina je, nije donio revoluciju u bendovu izričaju, ne može se čak govoriti niti o glazbenom napretku koji obara s nogu. Ali se može govoriti o postojanosti, predanosti i emocijama koji iz albuma u album obaraju s nogu. ”Jealous Gods” nesumnjivo je najzreliji Poets Of The Fall do sada, donosi fantastično izbalansiranu produkciju, postojane aranžmane. Donosi i suze, ali ih i briše tračkom sunčanih zraka nakon emotivnog pljuska i tame. Poets Of The Fall upravo su ono što im ime govori – pjesnici jeseni. Te jeseni kada ljubav umire i odlazi poput otpalog lišća nošenog listopadskim vjetrom. No, Poets Of The Fall su i pjesnici nade, pjesnici koji veličaju ljubav. Onu pravu, onu koje se ne bojimo i od koje ne bježimo. I da, Poets Of The Fall imaju ”Jealous Gods”, jedan od najboljih rock albuma ove godine!

Recenzija: Ivana Sataić – ivana@venia-mag.net